Dok su iz Podrinja iz dana u dan stizale vijesti o pokoljima u tuzlanskoj kasarni je u maju 1992. godine "kuhalo". Pripadnici srpskih paravojih formacija i Vojske Jugoslavije, još ranije su po gradu i rubnim mjesnim zajednicama širili nemir, vojna vozila prolazila su kroz grad, pucalo se u zrak, ali i na Jalsku džamiju koju su izrešetali agresori u povratku s ratišta u Hrvatskoj.

U takvoj situaciji napravljen je dogovor da vojna kolona, 15. maja, iz kasarne "Husinska buna" na Brčanskoj Malti skrene lijevo i nastavi put preko Majevice ka Bijeljini. Međutim iz kolone su počeli pucati i započela je bitka koja će se pokazati kao presudna za Tuzlu i sjeveroistočni dio Bosne i Hercegovine.

Pored policajaca i pripadnika Teritorijalne odbrane, veliki dobrinos tokom bitke na Brčanskoj Malti dali su pripadnici manevarskih četa policije. Među njima je bio i Ahmet Zulić.

- Mi smo kao manevarska jedinica bili raspoređeni na lokalitetu Brčanske Malte da ispratimo kolonu, odnosno da osiguramo mirni izlazak ka Majevici. Nismo u tom momentu očekivali incident, jer smo ranije imali saradnju s Vojnom poliijom iz kasarne, na regulisanju saobraćaja i sigurnosti grada. Desilo se ono što je zabilježeno i kamerama, zapucali su na nas, mi smo morali odgovoriti, braniti svoje živote - kaže Zulić.

On kaže da se odmah moglo vidjeti da kolona nije krenula rutom koja je bila dogovorena. Naime, umjesto lijevo, dio vozila je krenuo pravo.

- Nakon prva dva-tri vozila koja su skrenula, ostala vozila su krenula pravo ka Ši Selu. Već to je bio znak za uzbunu. Mi samo možemo nagađati šta su oni htjeli - navodi Zulić.

U tom momentu već se uveliko puca i situacija eskalira iz minute u minut.

- Oni da su uspjeli u namjeru da krenu prema Ši Selu oni bi krenuli u osvajanje grada. Imali su vojnu nadmoć u odnosu na nas. Mi smo imali par pušaka i pištolja i mogli smo samo ponuditi svoje živote, jer puno više od toga nismo imali - zaključio je Zulić.

U Tuzli je rat počeo 15. maja, a nakon poraza agresorskih snaga na Brčanskoj Malti, počelo je granatiranje koje nije prestalo do kraja agresije. Ipak, Tuzla je, nakon što se odbranila, postala centar najveće slobodne teritorije tokom svih godina agresije na našu zemlju.