Novinarka Nidžara Ahmetašević objavila je na društvenim mrežama, kako je kazala, horor kroz koji je prošla dok je sa bolesnom majkom protekle nedjelje (25. januar) satima čekala zdravstvenu uslugu u Klinici za endoktrinologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

O iskustvu koje, kako je dodala, ni najvećem neprijatelju ne bi poželjela da doživi Nidžara je govorila i u razgovoru sa novinarkom portala Faktor.

Problemi su kaže prošle sedmice počeli još u Ambulanti u ulici Čekaluša u Sarajevu gdje je porodični ljekar njenoj mami, koja je srčani bolesnik, astmatičar, ima tumor na mozgu, dijabetes, visok pritisak..., putem telefona uspostavio pogrešnu dijagnozu.

- Doktorica joj je dala lijekove koji su svi pogrešni, od kojih neke ne smije uopće uzimati zbog drugih terapija. No porodični ljekar je tek nakon sedam dana, mami koja je dobila stomačnu gripu, uključila infuziju i to se desilo nakon što sam ja otišla u ambulantu i zaprijetila joj da ću je tužiti.

Mama je do tada već bila dehidrirala, gubila je svijest i jedva prepoznavala bilo koga. Na kraju je dobila infuziju, ali tokom proteklog vikenda, a znamo da ljekari rade i u tim danima, nikad niko nije nazvao da upita kako je ona. Počela sam joj davati hranu, ali onda je izgubila svijest - započinje Ahmetašević svoju priču o borbi sa zdravstvenim sistemom.

Odmah je pozvala Hitnu pomoć koja je brzo došla. Kaže kako medicinski tim nije mogao vjerovati u kakvom je stanju njena mama te su je odmah prevezli u Kliniku urgentne medicine (KUM) KCUS-a, gdje je i ona brzo došla.

- Ja se ustvari ne mogu žaliti na KUM, mogu samo konstatovati da je to kako izgleda ta Klinika u 2026. godini nedostojno čovjeka - dodaje Ahmetašević.

Kaže kako je horor, koji je trajao pet ili šest sati u KCUS-u, počeo protekle nedjelje iza podne.

- To je zastrašujuće, da ti ljudi nisu u stanju kupiti toaletni papir i sapun u WC-u, deku, nosila za pacijenta, sve morate donijeti od kuće, a imaju službena vozila, kamere na svakom koraku koje vas nezakonito snimaju. Šest sati sam gledala sudbine ljudi u KCUS-u, sve goru od gore, uključujući i djevojčicu kojoj je dijagnosticarana upala slijepog crijeva, koju sedam sati roditelji voze od jedne do druge klinike i kojoj niko ništa ne daje - govori Ahmetašević.

Nakon više sati čekanja u KUM-u, Nidžara kaže kako je njena majka prebačena tamo gdje je i trebala biti - na Kliniku za endoktrinologiju i dijabetes.

- Sa KUM-a su me poslali da joj odnesem osnovne stvari i terapiju, jer majka pije 21 lijek. Došla sam do vrata Klinike, zvonila, kucala, niko nije otvarao, ali s vana sam vidjela da su unutra medicinske sestre. Pomislila sam da me možda ne čuju. U tom trenutku vidjela sam druga vrata koja su bila otvorena. Ušla sam, vidjela sam mamu, ali sam mislila da se prvo trebam javiti sestrama. Zatekla sam ih u prostoriji koja je bila zadimljena, u jednoj vrlo ležernoj atmosferi, zajedno sa dežurnom doktoricom. Soba, ali i cijeli hodnik Klinike smrdio je na duhan.

U trenutku kad sam došla jedna sestra je pušila, ali vjerujem da je više njih pušilo, jer je sve smrdilo na duhan. Zamolila sam ih da ugase cigaru, jer mi je nepojmljivo da pušite unutar klinike u kojoj leže teški pacijenti. Sestra je odbila i nastavila pušiti. Pokušala sam joj objasniti stvari koje se tiču moje mame, odurno mi je odgovorila sa - "čekaj", nakon čega su nastavile privatni razgovor - prisjeća se Ahmetašević.

Dodaje kako je sestri, koja je nastavila pušiti, pokušala objasniti da je zakonom zabranjeno pušiti u bolnici, nakon čega joj se doktorica obratila riječima - "šta to nju briga i ko je ona da određuje šta će ko raditi u njenoj bolnici".

- Doktorica je izašla iz prostorije, a sestra se počela derati na mene. Insistirala sam da mi i jedna i druga daju ime i prezime, što su odbile. U tom trenutku ljudi su počeli izlaziti iz soba. U hodniku su bila dvojica muškaraca, od kojih mi je jedan prišao. Obojica su pušili. Predstavio mi se kao obezbjeđenje u šta sam odmah posumnjala jer nije bio u uniformi. Krenuo je na mene. Sestra i doktorica bile su tu, ali nisu ništa uradile kako bi ga pokušale zaustaviti. Nije me dotakao, ali je pokušao - priča Ahmetašević.

Koliko se muškarac derao na nju, dotrčale su, navodi Nidžara, i medicinske sestre sa drugih odjeljenja.

- Zatekle su me u jako lošem stanju, sjedila sam na podu, nisam imala snage. Sestra sa tog odjeljenja i dalje se derala na mene, dok se doktorica ponašala kao da je cijela situacija ne interesuje. U svom tom haosu nijednom me niko od njih nije upitao za ime moje majke niti su preuzeli njene lijekove koje sam imala kod sebe. U strahu da će muškarac, koji je u međuvremenu otišao u sestrinsku sobu, krenuti ponovo na mene, pozvala sam policiju i bolničko obezbjeđenje - govori Ahmetašević i dodaje da je sve što se taj dan dogodilo snimila.

- Posjedujem audio snimak, jer sam shvatila, a imam i iskustva od ranije pošto sam novinarka, da nam je to ustvari zaštita i to svi građani trebaju znati. Radi se o javnoj zdravstvenoj ustanovi i imamo zakonsko pravo na to - ističe Ahmetašević.

Na Kliniku su ubrzo stigli i pripadnici bolničkog obezbjeđenja, koji su u sestrinskoj sobi, prema riječima Ahmetašević, prvo razgovarali sa medicinskom sestrom, a onda izašli i insistirali da ona kaže svoje ime i prezime.

- Ni upitali me nisu da li sam dobro, muškarac mi je odmah počeo prijetiti lažno citirajući Krivični zakon i tačku 340, koja ne postoji, a prema kojoj on tvrdi da ću ja krivično odgovarati jer sve snimam. Dovoljno sam obrazovana da znam da to nije krivični prekršaj, nego interno pravilo ustanove koje čak nije ni po zakonu - navodi Ahmetašević.

Kaže kako je uporno pozivala medicinsko osoblje da joj dozvoli da ode do mame ili da joj oni odnesu lijekove.

- U tom trenutku medicinska sestra, koju sam našla da puši u sobi, ponovo izlazi u hodnik i počinje se derati na mene. Drsko je upitala za maminu terapiju, ali joj je nisam dala.

Nakon svega u Kliniku je stigla i policija.

- Priznali su policiji da su pušili unutra, nisu čak negirali ni napad na mene. U svom tom haosu, jedinu podršku imala sam od policije koja me nije napustila sve do trenutka dok nisam izašla iz KCUS-a. Odveli su me do WC-a da se umijem i zajedno sa mnom ušli u sobu kod majke. Stajali su uz mene sve vrijeme, jer su vidjeli da me je muškarac, koji se derao na mene, slikao. Ponovo sam u prisustvu policije tražile ime doktorice, koja je to opet odbila i nastavila me napadati - govori Ahmetašević.

Kaže kako je uspjela medicinskom osoblju predati lijekove za mamu nakon čega je KCUS napustila blizu 18 sati.

- Došla sam kući i u 21 sat nazvala majku. Bila je svjesna, ali je teško govorila. Kazala mi je da je gladna. Sutradan ujutro kad sam je došla obići pacijenti iz sobe su mi potvrdili da joj nisu dali da jede. Nahranile su je žene koje su s njom bile u sobi.

Ahmetašević kaže kako je već u nedjelju uvečer kada je došla kući, privatno preko prijatelja, pokušala stupiti u kontakt sa generalnim direktorom KCUS-a prim. doc. dr. Alenom Pilavom, ali bezuspješno.

- Ne znam koliko sam puta od ponedjeljka zvala kabinet direktora. Njegova ljubazna sekretarica pokušavala mi je izaći ususret, ali sam uporno dobijala odgovor da - Pilav nema vremena. Onda mi je sekretarica rekla da je najbolje da nazovem u utorak ujutro u osam sati, što sam i učinila, ali direktor ponovo nije imao vremena, nakon čega mi je sugerisano da pozovem u devet, poslije čega sam shvatila da su moji napori bezuspješni. U međuvremenu sam uputila žalbu na email ustanove direktoru Pilavu, Ljekarskoj komori, Instituciji ombudsmena za ljudska prava - ističe Ahmetašević.

Kaže kako ovih dana jedino komunicira sa šeficom Klinike za endoktrinologiju prof. dr. Amelom Dizdarević-Bostandžić.

- Svaki put se javi na telefon i kaže mi u kakvom je stanju mama. Rekla mi je da će prema osoblju biti preduzete mjere. Ne znam da li će se to desiti, da li će biti pozvani na odgovornost i snositi posljedice, ali ono što znam jeste da onakav tretman niko ne zaslužuje u ovoj zemlji. Nije više važno da li je to moja majka, jer ja sam tu da se za nju borim sve dok je živa, ali u ovoj zemlji toliko je ljudi koji nemaju nikoga, nemaju snage i plaše se da progovore i suprotstave nečemu što nije uredu - kazala je Ahmetašević.

U JU Dom zdravlja KS kažu da je svaki doktor u ordinaciji svojim stručnim znanjem, diplomom, etikom i Hipokratovom zakletvom odgovoran za liječenje svog pacijenta.

- Ukoliko postoje bilo kakve sumnje da je pri liječenju majke novinarke Nidžare Ahmetašević u bilo kojem segmentu narušen Kodeks medicinske etike i deontologije, Etički komitet JU Dom zdravlja KS na osnovu dostavljene dokumentacije i relevantnih podataka upravo razmatra takve slučajeve i na osnovu stručne procjene donosi adekvatne mjere - naveli su u svom odgovoru u JU Domu zdravlja KS. 

Upitali smo i šta o navodima novinarke Nidžare Ahmetašević imaju kazati u menadžmentu KCUS-a.

Upit smo proslijedili pismenim putem na email u srijedu - 28. januara, ali odgovor iz Kliničkog centra nije stigao do objavljivanja teksta. 

Ukoliko KCUS odgovori na naša pitanja, tačnije navode naše sagovornice, Faktor će ih naknadno objaviti.