Spašavanje iz automobila nakon saobraćajnih nesreća dio je teškog posla vatrogasaca. Zahtijeva posebnu obuku, specijalnu opremu, ali i psihičku pripremu vatrogasaca, koji se nerijetko susreću s potresnim prizorima.

Emir Zonić pripadnik je Profesionalne vatrogasne jedinice Tuzla, a već 12 godina dio je ekipe za sapašavanje nakon saobraćajnih nesreća.

- Najčešće su intervencije noću, loši uvjeti na cesti, što dodatno otežava posao spasilačke jedinice. Naš fokus je uvijek na sigurnosti vatrogasaca i na unesrećenoj osobi. Procedure tokom spašavanja imaju za cilj da unesrećena osoba bude spašena onako kako je zatečena na mjestu intervencije - priča Emir Zonić.

Kada je u pitanju dolazak na mjesto nesreće, vatrogascima maksimalno treba 15 minuta, a akcija spašavanja najduže traje 20 minuta. Mjesto nesreće uvijek osigurava policija, a vatrogasci s unesrećenima postupaju uz nadzor ljekara. Prvo se spašavaju oni koji daju znakove života, a zatim drugi unesrećeni, a sve to procjenjuje ljekar.

Kada je u pitanju psihološka priprema za intervenciju, Zonić kaže da "smo svi ljudi od krvi i mesa", ali kada se izvodi akcija, fokus se stavlja na utreniranost.

- Ako smo u stanju stresa i adrenalina, naša znanja nisu na nivou koji posjedujemo. Taj psihički teret moramo blokirati, biti stabilni i jaki i koncentrirani na ono što radimo. Mi zatičemo strašne prizore, frakture, otvorene prijelome, mnogo krvi... Skoro smo u Tuzli imali jednu intervenciju s unesrećenom osobom koja je preminula, a nakon toga zazvonio je telefon te osobe i pisalo je "mama". To se ne može zaboraviti. Zbog takvih stvari se ponekad budim noću - priča Zonić.

S posljedicama se, kaže, nosi kroz razgovor s kolegama, bavljenje sportom i druženjem.

- Moramo biti stabilni i jaki da bismo nastavili raditi ovaj posao. Za sve što nas čeka, pripremamo se kroz obuke i treninge, a takmičenja su šlag na torti. Tu nam sudije, osim dodjele bodova, pojašnjavaju postupak s ciljem efikasnijeg rada - kaže Zonić.

Spasilačke ekipe iz cijele Bosne i Hercegovine okupile su se danas u Tuzli na prvom "BH rescue challengeu", odnosno takmičenju u spašavanju iz saobraćajnih udesa.

- Imamo osam ekipa, osim nas iz Tuzle, tu su kolege iz Sarajeva, Mostara, Prijedora, Bijeljine, Kalesija, Lukavca i Gradačca. Sve je pod pokroviteljstvom Svjetske spasilačke organizacije, a takmičare ocjenjuju sudije iz Portugala i Irske - kaže Jasmin Habul, zamjenik starješine PVJ Tuzla.

Sve ovo je, priča Habul, posljedica trogodišnjeg rada PVJ Tuzla u saradnji s kolegama iz Karlovca, koji su im bili mentori u procesu obuke.

- Zahvaljujući kolegama iz Karlovca bili smo na dva prestižna takmičenja u Evropi gdje smo, od 32 ekipe, oba puta zauzeli šesto mjesto, a na jednom takmičenju naš komandir, koji je rukovodio akcijom, osvojio je prvo mjesto. Zahvaljujući tome učestvovali smo i na svjetskom takmičenju, održanom u Hrvatskoj i od 92 ekipe bili smo 27, što je visok plasman - kaže Habul.

On ističe da postoji velika potreba za ovakvim vrstama takmičenja i obuka jer svjedočimo trendu rasta broja teških saobraćajnih nesreća.

- To je posebno izraženo u Tuzlanskom kantonu, koji prednjači po broju udesa i smrtnih slučajeva. Imamo najveći broj registriranih automobila, ali smo i tranzitno područje prema Sarajevu i dalje prema moru te imamo puno stranih državljana u saobraćaju. Zbog toga smo odlučili da se opremimo za takve slučajeve, a i da pomognemo kolegama iz TK kroz obuke i radionice - navodi Habul.

Naš posao je, ističe on, da kroz procedure i koristeći sva sredstva koja su nam na raspolaganju, na što bezbolniji način izvadimo povrijeđene iz vozila, da bismo spriječili dodatne ozljede.

- Zbog toga se obučavamo, koristimo moderne tehnologije i mislim da smo na dobrom putu. Ovog ljeta smo u Tuzli imali nekoliko veoma teških nesreća, tokom kojih su naši momci pokazali vrhunsko znanje, stečeno, između ostalog, i na ovakvim takmičenjima - zaključuje Habul.