U Klinici za onkologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) nedostaje 17 citostatika, iznimno važnih lijekova u liječenju onkoloških pacijenata, objavljeno je na zvaničnoj stranici zdravstvene ustanove.

Kako je navedeno, Klinika za onkologiju na listi ima 89 citostatika, od kojih nedostaju sljedeći: anastrazol tbl. etopozid cap. a 50 mg, eligard 7,5 mg, flurouracil amp, carboplatin amp, fulvestrant inj, mesna amp, uniblastin amp, vinkristin amp, inlyta/axitinib, capecitabin/ecansya tbl, sunitinib caps. 12,5 mg, sunitinib caps. 25 mg, dorolutamid tbl, oxaliplatin amp i irinotecan amp.

Na listu lijekova koji nedostaju stavljen je i pazopanib-votrient tbl, ali je navedeno da je citostatik trebao biti isporučen - jučer 16. februara 2026. godine.

Informacija o nedostatku 17 citostatika objavljena je dva dana nakon što je generalni direktor KCUS-a prim. doc. dr. Alen Pilav održao sastanak sa Vlatkom Martinović, direktoricom Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, koji je nadležan za nabavku tih lijekova.

Kako je navedeno u saopćenju, fokus sastanka bio je unapređenje sistema isporuke citostatika, a zaključeno je da "pacijenti moraju biti iznad svih administrativnih i sistemskih izazova, pošto u obje ustanove postoje problemi s nabavkom lijekova koje, kako je rečeno, prevazilaze nadležnosti i KCUS-a i Federalnog zavoda".

U dok nadležni održavaju sastanke od kojih oboljeli nemaju nikakve koristi, dotle oni najteži, onkološki pacijenti, vode borbu da prežive.

Po društvenim mrežama pacijenti svakodnevno objavljuju upite - da li u nekoj od apoteka u državi mogu nabaviti citostatik i koliko košta?

- Za nas je to svakodnevnica. Pacijenti se bore i snalaze onako kako znaju i umiju jer su već odavno shvatili da su nažalost prepušteni sami sebi - kaže Enida Glušac, predsjednica Udruženju osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke "Renesansa".

U zadnjih godinu dana u KCUS-u je svakodnevno nedostajalo od pet do 10 osnovnih citostatika, a sada je to od 10 do 20, što govori da je, prema riječima Glušac, situacija sve teža.

- Jedina svijetla tačka su ljekari koji prolaze istu agoniju zajedno s nama. I njima je teško, jer znaju šta nam treba, ali nisu u mogućnosti da nas liječe na način kako se to radi u drugim zemljama. Oni najbolje znaju i kakav će biti rezultat toga, sa kakvim posljedicama ćemo se suočiti jer ne dobijemo adekvatnu terapiju na vrijeme, što naša vlast niti zna, niti ih to očigledno interesuje. Onkološki pacijenti su kolateralna šteta dok se oni prepucavaju koliko je šta učinjeno u čijem mandatu. Kamo sreće da se bar imaju u čemu nadmetati, a ne u tome ko je napravio manje zla - naglašava Glušac.

Iz Federalnog zavoda ranije su na upit Faktora odgovorili da su razlozi za nedostatak citostatika različiti za svaki lijek, pa su naveli: zastoji u proizvodnji, reorganizacija proizvodnje, kašnjenje proizvodnje serije namijenjene za bh. tržište.

Pored toga, kako su dalje kazali, na snabdjevenost lijekovima utječu globalne nestašice nekih supstanci, transportni uvjeti, kao i obavezne zakonom propisane kontrola lijekova prilikom uvoza na bh. tržište.

Iz Zavoda su poručili pacijentima da u većini slučajeva postoje alternative za lijek koji nedostaje, a ukoliko to nije slučaj pacijentu će biti refundiran novac za kupljeni lijek.

No Seda Sefić, ispred projekta "Glasaj za život", naglašava kako razlozi za nedostatak citostatika, koje navodi Federalni zavod, nisu realni te da takvim svojim odgovorima samo žele zamazati oči oboljelima.

- Kad imate pravovremeno razrađen sistem planiranja, finansiranja i nabavke ovakve situacije, da vam u jednoj zdravstvenoj ustanovi, u ovom slučaju najvećoj u državi, u kojoj se liječi najveći broj onokoloških pacijenata u BiH nedostaje 17 citostatika, ne mogu se dešavati. Zbog toga se ne mogu složiti sa objašnjenjem Zavoda koji očito kasni u svemu, a rezultat toga je sve više lijekova kojih nedostaje našim pacijentima. Brane se time da smo malo tržište i da farmaceutske kompanije nisu zainteresirane, pa Slovenci imaju još manje tržište, pa nemaju problem u nedostatku lijekova. Te kompanije postižu više cijene u BiH nego što je to slučaj u zemljama Evropske unije - navodi Sefić.

Kaže kako je žalosno da se nadležne institucije oslanjaju na oboljele pacijente da će se sami snaći za lijekove i da kasnije novac mogu refundirati u Zavodu.

- To je dodatno iscrpljivanje ionako iscrpljenih ljudi, jer onkološki pacijent ne treba samo taj citostatik, nego niz drugih lijekova i preparata, posebnu prehranu i milion drugih stvari u procesu liječenja. Pita li se neko iz Zavoda - ima li pacijent, koji se mjesecima bori sa bolešću, novca da kupi lijek, pa da onda čeka hoće li i kad Zavod dozvoliti refundaciju - zaključuje Sefić.