Virus Zapadnog Nila širi se zemljama regiona.

Evropski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) prošlog petka objavio je da je ove godine 12 evropskih zemalja prijavilo slučajeve zaraze.

To su Albanija, Austrija, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Kosovo, Nizozemska, Sjeverna Makedonija, Rumunija, Srbija i Španija.

U Sjevernoj Makedoniji zaražene su 44 osobe dok je petero preminulo. Od početka augusta u nekoliko općina Skoplja proglašena je epidemija.

Grčke vlasti su otkrile da je od početka 2026. od posljedica zaraze virusom Zapadnog Nila umrlo 13 ljudi.

Prvi slučaj groznice Zapadnog Nila potvrđen je i u Albaniji.

Institut za javno zdravlje "Dr. Milan Jovanović Batut" u Srbiji objavio je da je od početka jula u toj državi registrirano ukupno 11 slučajeva oboljenja od virusa, od čega je 10 slučajeva sa neuroinvazivnim, odnosno teškim oblikom bolesti. Prosječna dob pacijenata je 66,2 godine.

Virus je otkriven i kod tri osobe u Hrvatskoj, među kojima je stariji muškarac koji je smješten u bolnicu i na respiratoru je.

Groznica Zapadnog Nila prenosi se ubodom zaraženih komaraca. U Evropi se većina zaraza događa tokom sezone komaraca, od kasnog proljeća, do jeseni, a vrhunac je između jula i septembra.

Kod zaraženih se mogu javiti povišena temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima i povraćanje, dok u težim slučajevima virus može zahvatiti nervni sistem.

Protiv virusa Zapadnog Nila ne postoje vakcina ni poseban lijek, pa ljekari mogu liječiti samo simptome.

U Bosni i Hercegovini do sada nije službeno potvrđen virus Zapadnog Nila kod ljudi.

Virus, kako su nam kazali sa Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, nije pronađen ni kod komaraca koji su ove godine bili predmet istraživanja.

Ali vjerovatnoća da sve zemlje u regiji sedmicama prijavljuju slučajeve oboljelih od virusa Zapadnog Nila, a da u BiH nije registriran nijedan, nemoguća je, naglašava dr. sci. Naida Kapo, šefica Laboratorije za parazitologiju na Veteriranskom fakultetu u Sarajevu.

Ističe kako naši ljekari imaju dijagnozu bolesti, ali uglavnom ostaju bez etiologije.

- Dijagnoza je jasna - pacijent ima encefalitis ili nešto drugo što razvije od virusa Zapadnog Nila, ali ne radi se dalja dijagnostika kako bi ljekari vidjeli - šta je etiološki zaista uzrokovalo taj encefalitis. Zbog toga ostajemo na nedijagnosticiranim slučajevima virusa. Hoću da kažem, da mi sigurno u BiH imamo zaraženih ljudi, ali oni službeno nisu potvrđeni jer se dijagnostika nije provela do kraja. Slična situacija je i za boreliju (borrelia). To je bakterija koju na čovjeka prenose zaraženi krpelji, a ona uzrokuje opasnu Lajmsku bolest ili boreliozu - navodi Kapo.

Dodaje kako domovi zdravlja nemaju mogućnost dijagnosticiranja virusa Zapadnog Nila, te da se to jedino provodi u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

- Koliko mi je poznato, KCUS ne radi u punom kapacitetu dijagnostiku infektivnih bolesti, na način da to molekularno potvrđuju, što je jedini put za viruse. Za parazite, kojima se bavim, možete nešto morfološki, koprološki te na još niz drugih metoda, uraditi, ali kada se radi o virusima, jedini način je molekularna konfirmacija - objašnjava Kapo.

Naglašava kako je nemoguće da sve zemlje u regiji bilježe slučajeve oboljelih, a da u BiH, u kojoj dominiraju iste populacije komaraca, kao u Srbiji, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji, nema nijedne službeno potvrđene zaražene osobe.

- U regiji Hercegovine pronašli smo egzotičnu vrstu komaraca, koje još imaju Australija i Amerika, a koji do sada nikada nisu potvrđeni u Evropi. Tim više smo predisponirani za prijenos virusa Zapadnog Nila. Očigledno je da mi ne možemo sa nadležnim zdravstvenim vlastima, zdravstvenim ustanovama i ljekarima, razviti dobru komunikaciju. Epidemiolozi i infektolozi od nas nikada ne traže nikakve savjete, preporuke, a trebali bi biti uvezani, naročito kada imamo srodne bolesti, gdje su izvor životinje. U ovom slučaju životinja je rezervoar. Vrana nosi virus, konj je u ovom slučaju serološki pozitivan, neće oboljeti, ali u njegovoj krvi cirkulira virus - kazala je Kapo.