Iako se demencija najčešće povezuje sa starijom dobi, njeni korijeni mogu sezati duboko u prošlost, čak do djetinjstva.

Stručnjaci ističu kako se neki faktori rizika pojavljuju i prije našeg rođenja, dok se drugi razvijaju tokom odrastanja i u mladoj odrasloj dobi, što otvara nove mogućnosti za ranu prevenciju, piše ScienceAlert.

Dosadašnja istraživanja uglavnom su se bavila promjenjivim faktorima rizika u kasnijem životu, no izmjena tih navika nakon što je neurodegeneracija već započela ne donosi značajne rezultate.

To je potaknulo naučnike da se okrenu najranijim fazama života u potrazi za intervencijama koje bi mogle napraviti razliku.

Studija provedena 2023. godine u Švedskoj i Češkoj identificirala je nekoliko faktora pri rođenju povezanih s blago povećanim rizikom od demencije kasnije u životu.

Dok su neki izvan naše kontrole, poput dijeljenja maternice s blizancem, drugi - poput kraćeg razmaka između poroda ili trudnoće nakon 35. godine - mogu utjecati na odluke roditelja.

Sve je više dokaza koji podupiru ovu tezu.

- Mogu li se korijeni demencije protezati sve do djetinjstva ili dojenačke dobi? Sve više dokaza sugerira da - da, i da izloženost rizičnim faktorima u prvom desetljeću života (ili čak dok smo u maternici) može imati doživotne implikacije na rizik od demencije - objasnio je tim stručnjaka u članku za The Conversation.

Naglašavaju kako se većina istraživanja usredotočuje na kognitivni pad u starijoj dobi, no brojne razlike u strukturi i funkciji mozga povezane s demencijom mogle su postojati još od djetinjstva.

Primjera radi, dugoročne studije pokazuju da je kognitivna sposobnost osobe u 70. godini snažno povezana s njenom kognitivnom sposobnošću u dobi od 11 godina.

- To jest, starije odrasle osobe s lošijim kognitivnim vještinama često su imale te niže vještine od djetinjstva, umjesto da su razlike isključivo posljedica bržeg pada u starijoj dobi - navode autori.

Istraživači su identificirali nekoliko grupa rizika. Neki su povezani sa stilom života, poput prekomjernog konzumiranja alkohola, pušenja, tjelesne neaktivnosti i socijalne izolacije.

Drugi su okolinski, kao što su izloženost zagađenju, traumatske povrede mozga, gubitak sluha ili vida te niži nivo obrazovanja.

Treća grupa obuhvata zdravstvene probleme poput pretilosti, dijabetesa, hipertenzije, povišenog LDL holesterola i depresije, koji često proizlaze iz životnih navika.

Istraživači predlažu rješavanje problema na individualnom, društvenom i nacionalnom nivou. Na individualnom nivou ključno je podizanje svijesti o važnosti zdravlja mozga kroz javnozdravstvene kampanje i edukaciju u školama.

To bi se moglo finansirati oporezivanjem tvari koje štete zdravlju mozga, poput alkohola i cigareta.

Na nivou zajednice, tim preporučuje osnivanje savjetodavnog vijeća mladih koji bi sarađivali s lokalnim vlastima. Na nacionalnom nivou predlažu stvaranje povelje o zdravlju mozga kako bi se potaknula briga o zdravlju mozga tokom cijelog života.

Stručnjaci upozoravaju da popis faktora rizika nije konačan.

Potrebna su dodatna istraživanja o utjecaju ultraprerađene hrane, upotrebe droga, vremena provedenog pred ekranima, stresa i izloženosti mikroplastici.

Istraživanje je objavljeno u časopisu The Lancet: Healthy Longevity.