Magnezij je svuda. Na policama apoteka, u preporukama nutricionista, u grupama na društvenim mrežama gdje ljudi dijele iskustva o boljem snu, manje grčeva i stabilnijem raspoloženju.

Toliko se priča o ovom mineralu da bi čovjek mogao pomisliti kako ga mogu piti svi, bez razmišljanja i bez posljedica. Ali to jednostavno nije tačno.

Ovaj mineral jeste neophodan za zdrave mišiće, nerve, kosti i regulaciju nivoa šećera u krvi.

Podržava čak do 800 fizičkih i mentalnih procesa i više od 300 aktivnosti enzimskog sistema.

No, upravo zato što je toliko aktivan u tijelu, njegova suplementacija zahtjeva oprez, posebno kod osoba sa određenim hroničnim stanjima.

Preporučena dnevna doza magnezija za odrasle muškarce iznosi 400 do 420 miligrama, dok je za žene nešto niža i kreće se od 310 do 320 miligrama.

Gornja granica za unos magnezija isključivo kroz suplemente iznosi 350 miligrama dnevno (prema opštim medicinskim smjernicama). Zašto je ta granica niža od ukupne preporučene doze?

Zato što čovjek kroz hranu već unosi određenu količinu magnezija, budući da se ovaj mineral nalazi u velikom broju namirnica.

Kada se prekorače sigurne količine putem suplemenata, tijelo to ne oprašta tiho. Mučnina, dijareja i slabost mišića su među prvim znacima da je organizam primio previše.

Osobe sa bolestima bubrega spadaju u grupu kojoj magnezij može napraviti ozbiljne probleme. Zdravi bubrezi su zaduženi za filtriranje viška minerala iz krvi.

Kada ta funkcija oslabi, magnezij se zadržava u organizmu duže nego što bi trebalo i njegova koncentracija raste. Ono što je kod zdrave osobe koristan mineral, kod bubrežnog bolesnika postaje potencijalna opasnost.

Hipermagnezemija, stanje u kome je nivo magnezijuma u krvi previsok, može izazvati pad krvnog pritiska, otežano disanje, pa čak i srčane aritmije.

Zato osobe sa hroničnom bubrežnom bolešću ili smanjenom funkcijom bubrega ne bi trebalo da uzimaju magnezij bez prethodnog razgovora sa ljekarom, čak ni u malim dozama.

Veza između magnezijuma i srca je složena. Ovaj mineral učestvuje u regulaciji srčanog ritma, prenosi kalcij kroz ćelijske membrane i doprinosi normalnoj kontrakciji srčanog mišića. Zvuči kao da je savršen za srce, zar ne?

Ali kod osoba koje već imaju srčana oboljenja, nekontrolisan unos magnezija može poremetiti ravnotežu elektrolita. Previsok nivo magnezija utiče na električne impulse u srcu, što može izazvati bradikardiju (usporen rad srca) ili druge oblike poremećaja srčanog ritma.

Osobe sa srčanom insuficijencijom, aritmijama ili drugim kardiovaskularnim bolestima moraju obavezno da konsultuju kardiologa pre nego što dodaju magnezijum u svoju dnevnu rutinu.

To ne znači da magnezij škodi srcu. Štaviše, hronični deficit magnezija može povećati rizik od srčanog ili moždanog udara. Ključ je u ravnoteži koju ne treba tražiti samostalno ako postoji dijagnostikovano oboljenje.

Osobe sa dijabetesom često imaju povećanu potrebu za magnezijem, ali i poseban rizik od njegove nekontrolisane upotrebe. Ovaj mineral pomaže u regulaciji nivoa šećera u krvi i poboljšava osetljivost na insulin.

Međutim, dijabetičari koji koriste lijekove za snižavanje šećera ili insulin moraju biti oprezni.

Magnezij može pojačati dejstvo nekih antidijabetičkih lijekova, što može dovesti do naglog pada šećera u krvi (hipoglikemije). 

Hipoglikemija može izazvati vrtoglavicu, konfuziju, gubitak svesti, pa i teže posledice. Zato je za svaku osobu sa dijabetesom obavezan razgovor sa endokrinologom prije započinjanja suplementacije.

Kada se pomene magnezij-citrat, mnogi odmah pomisle na njegovo laksativno dejstvo. Riječ je o obliku magnezija vezanom za limunsku kiselinu. Upravo zbog tog prirodnog laksativnog efekta, on se često koristi za rješavanje problema sa opstipacijom (zatvorom).

Ali šta se dešava kod osoba sa inflamatornim bolestima crijeva, poput Kronove bolesti ili ulceroznog kolitisa? Laksativni efekat može pogoršati već postojeće tegobe.

S druge strane, magnezij-oksid se slabo apsorbuje u digestivnom traktu i češće se koristi za ublažavanje gorušice. Kod osoba sa osetljivim crijevima, svaki od ovih oblika može izazvati dodatnu dijareju, nadimanje ili bolove u stomaku.