U dosad najvećoj genetskoj studiji o spolnim razlikama, objavljenoj u srijedu u časopisu Nature Communications, istraživači su identificirali 16 genetskih varijanti povezanih s depresijom kod žena i osam kod muškaraca.

Studiju je vodio australski QIMR Berghofer Institut za medicinska istraživanja, a rezultati pokazuju da značajan dio varijanti povezanih s depresijom dijele oba spola, ali da žene imaju "veći teret genetskog rizika", što bi moglo biti posljedica varijanti specifičnih za ženski spol.

- Već znamo da su žene duplo više sklonije depresiji tokom života u odnosu na muškarce. Također znamo da se depresija razlikuje od osobe do osobe. Do sada nije bilo mnogo dosljednih istraživanja koja bi objasnila zašto depresija različito pogađa žene i muškarce, uključujući moguću ulogu genetike - kazala je dr. Brittany Mitchel, viša istraživačica u laboratoriju za genetičku epidemiologiju QIMR Berghofer.

Studija priznaje da su dosadašnja objašnjenja obuhvatala faktore ponašanja, okoline, kao i biološke faktore - od toga da muškarci rjeđe traže pomoć, što dovodi do nedijagnosticiranja, do činjenice da su žene češće izložene seksualnom nasilju i međuljudskom zlostavljanju.

Autori ističu da svi ti faktori ukazuju na potrebu za "višeslojnim pristupom" u razumijevanju mehanizama depresije, ali predlažu da bi "ključna komponenta bioloških mehanizama koji stoje iza tih razlika mogla biti genetska".

Istraživači su analizirali DNK iz pet međunarodnih kohorti - Australije, Nizozemske, Sjedinjenih Američkih Država i dvije iz Ujedinjenog Kraljevstva, s ukupnim uzorkom od 130.471 žena i 64.805 muškaraca s dijagnozom velike depresije, te 159.521 žena i 132.185 muškaraca bez dijagnoze. Otkrivena je i snažnija genetska povezanost kod žena između depresije i metaboličkih karakteristika (poput indeksa tjelesne mase i metaboličkog sindroma) nego kod muškaraca s istim osobinama.

Doktorica Jodi Thomas, glavna istraživačica, navela je da te genetske razlike "mogu pomoći u objašnjenju zašto žene s depresijom, češće imaju metaboličke simptome, poput promjena u težini ili razinama energije". Autori su priznali da je u studiji bilo približno dvostruko više žena s depresijom nego muškaraca, te su proveli dodatne analize kako bi osigurali da rezultati nisu posljedica razlike u veličini uzorka.

Također su naveli ograničenje da su analize bile fokusirane isključivo na evropsku populaciju, što ograničava primjenjivost nalaza na druge etničke grupe.

- Već dugo postoji rasprava o razlozima za dosljedan nalaz širom svijeta da je depresija češća kod žena nego kod muškaraca, pri čemu većina studija pokazuje da žene imaju dva do tri puta veći rizik - rekao je Philip Mitchell, profesor sa Škole kliničke medicine Univerziteta New South Wales, koji nije učestvovao u studiji.

- Najdominantnije teorije bile su vezane za društvene i psihološke faktore, naprimjer, ulogu žena u brizi za porodicu naspram uloge muškaraca kao nosilaca prihoda ili lične ranjivosti kod žena - rekao je Mitchell.

Ova genetska studija, provedena na velikom globalnom uzorku, pruža snažne dokaze da razlike u nivoima depresije možda zaista proizlaze iz genetskih faktora, sa statistički značajnim nalazom većeg broja regija rizika u genomu kod žena nego kod muškaraca, uz minimalno preklapanje tih regija.

Osim što jača dokaze da razlike u nivoima depresije između muškaraca i žena mogu biti uglavnom biološke prirode, studija otvara mogućnost razvoja različitih farmakoloških tretmana za depresiju kod žena i muškaraca, kako se biološki sistemi kodirani tim genetskim regijama budu bolje razumjeli.