Jozo Penava, rođen 26. maja 1909. godine u Paležu kod Kiseljaka, ostavio je neizbrisiv trag u bosanskohercegovačkoj muzičkoj tradiciji. Iako je mlad učio pekarski zanat, muzika je bila njegova istinska životna vokacija. Prve pjesme "Sa prozora" i "U baštici, kraj bijele ružice" nastale su tridesetih godina, tokom služenja vojske u Somboru, gdje je pjevao i svirao oficirima.

Po završetku rata, Penava se priključuje novoosnovanom Radio Sarajevu, gdje je bio jedan od dugogodišnjih rukovodilaca Tamburaškog orkestra. Vodio ga je više od dvije decenije, okupljajući pjevače, često muzički nepismene, koje je obrazovao, pratio i oblikovao u istinske umjetnike. Bio je istovremeno kompozitor, aranžer, korepetitor i pedagog.

Mnogo je pridonio kvalitetnoj narodnoj pjesmi, posebno sevdalinci i takozvanim "novokomponiranim narodnim pjesmama", koje je radio na elementima folklornog naslijeđa srednjeg Balkana.

Nesumnjivo je jedan od najznačajnijih i najproduktivnijih bosanskohercegovačkih stvaratelja.

U svojoj pedesetogodišnjoj kompozitorskoj karijeri napisao je desetine pjesama. Ostavio je impozantan broj instrumentalnih kompozicija i kola.

Napisao je i komponovao pjesme u duhu sevdalinke i narodne muzike, te kola. Njegova djela izvodili su najveći - Safet Isović, Zaim Imamović, Himzo Polovina, Zehra Deović, Silvana Armenulić, Nada Mamula, Beba Selimović i mnogi drugi. Isović je jednom izjavio: "Kod Joze smo učili kako otvarati usta, kako pjevati. Njegove korepeticije bile su najvrijednije u našim životima".

Penava je autor i antologijske pjesme "Bosno moja poharana", koju je napisao 1946. godine. Safet Isović je 1994. dodao četvrtu strofu, u vrijeme agresije na BiH, i time dao novi život već besmrtnoj pjesmi.

Kada danas odjeknu stihovi poput "Sjetuje me majka", "Sarajevo, behara ti tvoga", "Na mezaru majka plače i nišane ljubi" ili "Gledala sam sa prozora", kroz svaku notu osjeti se trag Penavinog srca - onoga koji je znao da pjesma nije samo melodija, već život sa svim svojim suzama, osmijesima i tišinama.

Tokom života Penava je dobio brojne nagrade i priznanja, među njima i Estradnu nagradu BiH, Orden rada sa srebrnim i zlatnim vijencem, te Spomen-plaketu grada Sarajeva.

Umro je 17. januara 1987. u Sarajevu, ali njegove pjesme žive i danas. Mnoge su s vremenom postale toliko prihvaćene da ih narod doživljava kao izvorne a to je možda i najveće priznanje koje jedan umjetnik može dobiti.