Zajko Zeba jedan je od fudbalera za kojeg su čili svi. Kako u Bosni i Hercegovini, tako i van granica naše zemlje.

Danas je igrač niželigaškog sarajevskog kluba FK Pofalićki, a u zanimljivoj karijeri dva puta se vraćao u svoj Željezničar, s kojim je 2012. godine osvojio titulu prvaka i tri kupa; onaj iz 2018. posljednji je Željin trofej.

Igrao je s Edinom Džekom, igrao je i u Mariboru i u Rusiji, za reprezentaciju BiH (pet nastupa). U intervjuu za tportal Zeba je pričao o vrućim temama iz svoje karijere, a otkrio je i da je imao ponudu Zdravka Mamića da dođe u Dinamo.

Kao i mnoge igrače vaše generacije, i vas je obilježio rat u Sarajevu. Kako je bilo tih godina, kako ste se uopće bavili sportom?

- Odrastao sam u Novom Sarajevu, jako blizu Grbavice, Željinog stadiona. Bili smo djeca, osam-devet godina, nisi ni svjestan šta se događa. Tek kasnije, kad sam odrastao i kad je sve prošlo, shvatio sam šta je to zapravo bilo. Na svakom koraku "pazi, snajper", ali igraš fudbal, šta da radiš?

Igrali smo ispred zgrade ako bismo bili zaštićeni. Svaki parking imao je iscrtano fudbalsko igralište. Što ćeš raditi u kući? Izađeš, igraš bilo šta, fudbal, basket i onda se čuju sirene pa roditelji s prozora viču da se sklonimo. Takva su vremena bila, niko te ništa nije pitao. Teško je bilo, ne daj Bože nikome.

Sarajevo je obilježeno velikim rivalstvom vašeg Željezničara i Sarajeva. Koji je bio vaš prvi derbi?

- Na malonogometnom turniru u Skenderiji. Tad se igralo jako puno tih turnira na kojima su igrali i prvoligaši i to s glavnim igračima. Imao sam 15 ili 16 godina i zvali su me da igram sa starijima. U finalu mi i Sarajevo. I penali. Puna dvorana, pet-šest hiljada ljudi, pola navijači Želje, pola Sarajeva. Prošle tri serije penala i ovi stariji kažu meni: "Hajde ti, mali, pucaj". Zabio je ja pod prečku, malo sam se okrenuo prema navijačima Sarajeva i stavio prst na usta, ali tako je to bilo. Pa bio sam navijač. Ujutro treniraš s juniorima, poslijepodne si na tribini s Manijacima.

Osvrnuo se i na to da su Luka Modrić i Edin Džeko igrali na premijerligaškim terenima.

- Svakako je bilo jasno da Modrić nije neki levat, da zna, ali niko nije mogao predvidjeti ovo što je on napravio. Slično je i s Edinom Džekom, s kojim sam igrao u Želji. Vidjelo se da on ima sve, ali ko bi rekao da će postati ovakva igračina. Džeko je iz mog kvarta, a mlađi je od mene.

Eto, ja sam u to vrijeme bio veća zvijezda nego on, još je bio u juniorima. A pogledajte gdje je sad.

Moram reći da je ostao sasvim normalan momak. Znaš kako je u Sarajevu, teško ti je tamo biti zvijezda. Ako glumiš neku zvijezdu, svi će reći: "Vidi ovoga što glumi, ko je on sad najednom?" Evo nas u finalu Kutije šibica pa kažu: "Ma, to starci igraju, ništa to". Specifična je to sredina, vjerujte mi, ali ima ono nešto. Mijenja se, kao i svaki grad, ali zadržao je tu svoju dušu.

Najbolje i najgore trenutke karijere doživjeli ste sa svojim Željom. Kup iz 2018. posljednji je trofej koji je Željezničar osvojio, a koji trenutak vam je bio najteži?

- Kad sam se posljednji put vratio u Želju, te 2017. trebali smo biti prvaci. Tri kola prije kraja imali smo četiri boda prednosti ispred Zrinjskog nakon što smo ih dobili u derbiju 2:1. Dobio sam treći žuti i nisam mogao igrati u sljedećem kolu u Krupi. Završilo je 1:1, a nudili su nam se. U predzadnjem kolu igrali smo derbi sa Sarajevom na Koševu i dovoljan nam je bio i bod jer smo u posljednjem kolu imali Radnik kod kuće, a to bismo glatko riješili i imali bolji omjer sa Zrinjskim ako bismo završili na istom broju bodova.

Sarajevu ništa nije trebalo, još su bili šokirani porazom u finalu Kupa i nismo tu trebali imati problema. Sudio je Irfan Peljto, poznati navijač Želje, i dosudio penal za Sarajevo u prvom poluvremenu, sve čisto. Mi loši, ne ide nam nikako i ja više ne znam što da radim. Kažem Peljti pred kraj utakmice: "Bolan, daj nešto napravi, vidiš da nam treba. Gledaj sebe, ali daj nas poguraj". Ma nije htio ni čuti, takav je Peljto, pošten momak.

Završi utakmica, mi izgubimo i s klupe nam javljaju da je dobro sve jer Zrinjski u Bijeljini igra 1:1 s Radnikom. Kako je to rekao, javljaju da je penal za Zrinjski u 96. minuti. Dobiju oni 2:1, preskoče nas i to je bio kraj. Izmišljen penal, naravno, pao frajer bezveze. To mi je najbolniji poraz u karijeri, taj od Sarajeva. Sljedeće sezone opet smo bili drugi u prvenstvu i osvojili Kup, ali za Kup nikoga nije bilo briga. To je bio neuspjeh, a šta bi danas navijači Želje dali za bilo kakav trofej.

Dobro, igrali ste jednom i za Sarajevo...

- Ha, ha, to je isto luda priča. Bio sam tad u Mariboru i u zimskoj pauzi došao sam kući u Sarajevo. Bio je malonogometni turnir u gradu, a tu jednu ekipu organizirao je Ismet Ćelo Bajramović. Možda ste čuli za njega, on je bio, hajmo reći, dosta utjecajan tip u Sarajevu. I nazove me baš ovaj čovjek koji vodi Raju iz Sarajeva i kaže mi: "Sutra u 9 ujutro u Skenderiji, igraš za tu i tu ekipu". Ma, kažem ja, kakvih 9 ujutro, a on meni, zvat će te neko, javi se.

Zvoni mobitel i po glasu sam odmah znao ko je. Sve on fino, pristojno. "Zajko, znam da si došao na odmor, ali hajde zbog mene, možeš li doći ujutro i igrati za nas? Ne do Bog da ti zatrebam nekad u životu...". Ništa on meni naredio nije, ali šta ti kaže, tako mora biti.

Nisam imao pojma za koga igram. Ulazim u svlačionicu, ono dresovi Sarajeva na klupi. I, kako to biva, baš u grupi sa Željom. Osvojili smo turnir, ima i slika mene u dresu Sarajeva, ha, ha.

Govorio je i PLBiH, odnosno velikom problemu bh. fudbala - suđenju.

- Danas je bolje, ali je suđenje i dalje ogroman problem iako imamo VAR. Smiješno je nekad. Gledaš utakmicu, vidiš šta se dogodilo, a oni kao da ti se smiju u lice odlukama. Prije te pokrade i ne možeš mu ništa reći, a sad imaju i VAR i opet su loše odluke. Dok se to ne popravi, nećemo napredovati, ali barem mi je drago da se infrastruktura i uvjeti za treniranje popravljaju pa je mlađima lakše. Mi smo neke utakmice komotno mogli igrati u čizmama - prisjetio se Zeba u razgovoru za tportal.