Fotoreporterka Reutersa Valerie Zink dala je otkaz u ovoj agenciji zbog stravičnih ubistava u Gazi. Njen post sa Facabooka prenosimo u cjelosti. Kako kaže, ne može raditi za kuću koja na neki način opravdava ubijanja. 

- Posljednih osam godina radila sam kao fotoreporter za novinsku agenciju Reuters. Moje fotografije koje pokrivaju priče u prerijskim provincijama objavili su New York Times, Al Jazeera i drugi mediji diljem Sjeverne Amerike, Azije, Evrope i drugdje.

U ovom trenutku mi je postalo nemoguće održati odnos s Reutersom s obzirom na njegovu ulogu u opravdavanju i omogućavanju sistemskog ubistva 245 novinara u Gazi. Kolegama u Palestini dugujem bar ovoliko, i još mnogo više.

Kada je Izrael ubio Anasa Al-Sharifa, zajedno s cijelom ekipom Al-Jazeere u gradu Gaza 10. augusta, Reuters je odlučio objaviti potpuno neosnovanu tvrdnju Izraela da je Al-Sharif bio operativac Hamasa – jedna od bezbroj laži koje su mediji poput Reutersa vjerno ponovili.

Reutersova spremnost da ovjekovječi izraelsku propagandu nije poštedila njihove novinare genocida u Izraelu. Još pet novinara, uključujući kamermana Reutersa Hossama Al-Masrija, našli su se među 20 ljudi ubijenih u još jednom napadu na bolnicu Nasser. Bio je to ono što je poznato kao "dupli udarac" u kojem Izrael bombardira civilni cilj poput škole ili bolnice - čeka liječnike, spasilačke timove i novinare da stignu, a onda ponovno udari.

Zapadni mediji direktno su krivi za stvaranje uvjeta u kojima se to može dogoditi. Kao što je Jeremy Scahill iz Drop Site Newsa rekao, "svaki veći dio – od New York Timesa do Washington Posta, od AP-a do Reutersa – poslužio je kao pokretna traka za izraelsku propagandu, dezinficiranje ratnih zločina i dehumaniziranje žrtava, napuštanje svojih kolega i istinito i etičko izvještavanje". 

Ponavljajući izraelske genocidne izmišljotine bez utvrđivanja imaju li vjerodostojnost – namjerno napuštajući najosnovnije odgovornosti novinarstva – zapadni mediji omogućili su ubijanje više novinara u dvije godine na jednom malom traku zemlje nego u Prvom svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu i ratovima u Koreja, Vijetnam, Afganistan, Jugoslavija i Ukrajina zajedno, da ne kažem ništa o izgladnjivanju cijele populacije, uništavanju djece i spaljivanju živih ljudi. 

Činjenica da je rad Anasa Al-Sharifa osvojio Pulitzerovu nagradu za Reuters nije ih prisilila da ga brane kada su ga izraelske okupacione snage stavile na "listu za odstrel" novinara optuženih da su militanti Hamasa i Islamskog džihada. To ih nije natjeralo da mu priđu u odbranu kada je apelirao na međunarodne medije na zaštitu nakon što je glasnogovornik izraelske vojske objavio video u kojem jasno pokazuje svoju namjeru da ga ubiju nakon izvještaja o rastućoj gladi. To ih nije natjeralo da iskreno izvještavaju o njegovoj smrti kada su ga sedmicama kasnije lovili i ubijali.

Cijenila sam rad koji sam donijela Reutersu u proteklih osam godina, ali u ovom trenutku ne mogu zamisliti da nosim ovu novinarsku propusnicu s bilo čim osim dubokim sramotom i tugom. Ne znam šta znači početi odavati počast hrabrosti i požrtvovanju novinara u Gazi – najhrabrijih i najboljih koji su ikada živjeli – ali ubuduće usmjerit ću sve doprinose koje mogu ponuditi s ovom glavom.