U analizi objavljenoj u The National Interest ističe se da se najava visokog predstavnika Christiana Schmidta o povlačenju s funkcije u Sarajevu i zapadnim centrima pogrešno tumači kao obično kadrovsko pitanje.

Prava kriza zapravo leži u nestanku političke kohezije koja je Uredu visokog predstavnika uopće davala autoritet.

- Ono što (Ured visokog predstavnika) nije prebrodio, i što ne može prebroditi, jeste sporo otapanje političke konfiguracije koja mu je uopće dala autoritet - navodi se. 

Rusko odbijanje da prizna legitimitet visokog predstavnika još od 2021. godine svelo je upravljanje na format "svi minus Rusija", što ozbiljno otežava donošenje odluka o bilo kojem spornom pitanju.

S druge strane, nova američka administracija pod predsjednikom Donaldom Trumpom opisuje se kao istinska nepoznanica. Na to ukazuju zabrinjavajući signali poput ukidanja sankcija Miloradu Dodiku i njegovim saradnicima, posjete Donalda Trumpa Jr. Banjoj Luci, te komercijalni interesi u projektima koji zahtijevaju saradnju s Republikom Srpskom. Zbog toga se dugogodišnja pretpostavka o bezuvjetnoj podršci Washingtona više ne može smatrati sigurnom.

- Ono što se s povjerenjem može reći jeste da se pretpostavka o pouzdanoj američkoj podršci, koja je tri decenije osiguravala autoritet OHR-a, više ne može uzimati zdravo za gotovo - navodi se u analizi.

Kao prijelomni trenutak koji će testirati izdržljivost ovog sistema izdvaja se predstojeće glasanje u Vijeću sigurnosti UN-a o produženju mandata misije EUFOR-a Althea. Dok je rusko protivljenje sasvim izvjesno, američko ponašanje ostaje potpuno nepredvidivo.

- Ako Washington bude suzdržan, podrži veto ili postavi uvjete koje Evropska unija ne može prihvatiti, multilateralni sigurnosni okvir se faktički završava, bez obzira na to šta se nakon toga javno kaže - zaključuje se. 

Evropska unija se zbog toga suočava s izborom koji je godinama izbjegavala. Ona mora ili odmah pripremiti teren za nastavak misije EUFOR-a isključivo pod autoritetom Evropskog savjeta, ili prihvatiti rizik da cijeli sigurnosni paket propadne u kratkom roku bez ikakve alternative. U analizi se jasno podcrtava da izbor nije između opstanka ili zatvaranja OHR-a, već između upravljane tranzicije koju oblikuje Evropa i neupravljanog kolapsa kojem ona samo nijemo svjedoči.

Da bi tranzicija bila uspješna, njeni dijelovi moraju napredovati istovremeno. Prvi dio te tranzicije zahtijeva preuređenje pravne strukture. Postojeći program 5+2, koji je osmišljen kao obična lista uvjeta za zatvaranje OHR-a, treba pretvoriti u tranzicioni okvir unutar procesa evropskih integracija. To znači da se otvorena politička pitanja moraju transformisati u tehničke zahtjeve kroz poglavlja pristupnih pregovora sa Evropskom unijom. Prema ovom planu, pitanje državne imovine prebacilo bi se na Poglavlje 23 koje se bavi pravosuđem i temeljnim pravima, fiskalna održivost na Poglavlje 17 o ekonomskoj politici, dok bi se arbitraža za Brčko rješavala kroz Poglavlje 24 o pravdi, slobodi i sigurnosti.

- Ova konverzija pretvara zatvaranje iz jedne političke odluke, koju trenutna konfiguracija ne može proizvesti, u niz tehničkih migracija kojima je pristupna arhitektura dizajnirana da upravlja - stoji u analizi.

Drugi dio obuhvata stvaranje zamjenskog mehanizma za provođenje odluka umjesto dosadašnjih Bonskih ovlasti. U analizi se izričito upozorava da se ove ovlasti ne smiju prosto prebaciti na Ustavni sud Bosne i Hercegovine, jer je ta institucija već pod stalnim udarom i opstrukcijama iz Republike Srpske, pa bi je takav korak dodatno oslabio i kompromitovao. Rješenje se vidi u višeslojnom pristupu gdje bi se za svakodnevna pitanja koristila oštra uvjetovanost u procesu evropskih integracija, srednji nivo kršenja rješavao bi se kroz postojeće ciljane sankcije Evropske unije za Zapadni Balkan na prijedlog Specijalnog predstavnika EU-a, dok bi same Bonske ovlasti ostale u pasivnom stanju kod Vijeća za implementaciju mira i mogle bi se aktivirati isključivo donoseći odluku supervećinom.

Treći segment odnosi se na sigurnosnu dimenziju i zahtijeva od Brisela da preduhitri eventualne blokade. Premještanje mandata EUFOR-a pod okrilje Evropskog vijeća mora se izvesti kao unaprijed osmišljen korak u sklopu planirane tranzicije, a ne kao panična reakcija na ruski veto u Ujedinjenim nacijama.

- Djelovanje u iščekivanju izgleda kao strategija u Briselu i kao snaga u Banjoj Luci. Djelovanje u reakciji izgleda kao kolaps na oba mjesta. Evropsko vijeće bi trebao unaprijed odobriti migraciju prije novembarskog glasanja, čineći ruski stav irelevantnim, a ne odlučujućim - piše The National Interest.

Četvrti, najteži i ujedno najvažniji dio tranzicije jeste postizanje novog političkog dogovora kroz ustavnu reformu, bez koje bi svi ostali napori bili samo skela oko potpuno prazne zgrade.

Analiza predlaže povratak na minimalne, nužne elemente iz nekadašnjeg Aprilskog paketa iz 2006. godine koji bi osigurali osnovnu funkcionalnost države bez stalnog vanjskog nadzora. To podrazumijeva stabilnije Vijeće ministara, uklanjanje blokada pri donošenju rutinskih odluka u Predsjedništvu BiH, te potpuno jasna rješenja o odbrani i državnoj imovini.

S obzirom na to da će sudbina ovih reformi zavisiti od nove vlasti koja će se formirati nakon izbora u oktobru 2026. godine, u tekstu se sugeriše da je Christiana Schmidta neophodno zadržati na poziciji visokog predstavnika sve do završetka izbornog procesa, umjesto da se u duboko podijeljenom Vijeću za implementaciju mira nameće izbor njegovog nasljednika.

Na kraju, u tekstu se iznosi iskrena i nimalo ugodna procjena situacije u kojoj se navodi da trenutna bosanskohercegovačka politika ne nudi pouzdane partnere za duboke ustavne promjene. Zbog toga će za konačni uspjeh biti potreban ili generacijski pomak među političkim liderima ili snažan, uvjetujući momenat u procesu evropskih integracija kada perspektiva članstva postane toliko stvarna da izbije adute iz ruku domaćih opstrukcionista.

Iako se te promjene ne mogu vještački izazvati, Evropska unija se za njih može i mora pripremiti tako što će odmah izgraditi prva tri stuba ove tranzicije kako bi cijela arhitektura bila spremna kada se za četvrti stub stvore politički uvjeti.

Analiza u časopisu The National Interest zaključuje se ozbiljnim upozorenjem da Bosna i Hercegovina ponovo dolazi u centar pažnje isključivo zbog slabljenja globalnog poretka koji je godinama kontrolisao unutrašnje nestabilnosti.

- Bosna ponovo postaje ključna, ne zato što se tamo nešto poboljšalo, već zato što se globalna konfiguracija koja je obuzdavala njenu disfunkciju raspada oko nje. Schmidtova objava to nije uzrokovala. Ona je to otkrila. Ono što učinimo u narednih šest mjeseci odredit će da li će 30 godina nesavršenog mira postati temelj za nešto trajno, ili uvod u nešto što smo svi radili cijeli život da spriječimo - zaključuje se.