Inicijativa Stolac Glasno oglasila se saopćenjem za javnost, a u kojem prozivaju federalnog ministra raseljenih osoba i izbjeglica, inače Stočanina, Nerina Dizdara, za šutnju o aparfthejdu kojem su izloženi Bošnjaci u tom gradu.

- Nerin Dizdar, čovjek koji je prije gotovo dvadeset godina iz Stoca lansiran u političku orbitu na mantri borbe protiv aparthejda, segregacije i diskriminacije, danas je visoki funkcioner i politički direktor SDP-a BiH. Njegova biografija ne može se razumjeti bez tog stolačkog konteksta - navode iz Inicijative i dodaju:

- Tada, kao lider Foruma mladih Stolac, govorio je ono što se mnogi nisu usudili: da je Stolac paradigma institucionalne nepravde, model aparthejda na hercegovački način. Bio je glasno i jasno lice otpora, često i meta ekstremista. Nije bio sam – lokalna zajednica ga je podržavala, a nerijetko i štitila od nasrtaja HDZ-ovih fanatika. Upravo ta hrabrost otvorila mu je vrata prema Sarajevu, prema ministarskoj fotelji i vrhu partijske hijerarhije.

Međutim, kako dalje ističu, "dvadeset godina kasnije, ironija je očigledna: o aparthejdu u Stocu – ni slova".

- U javnim istupima Dizdara, sada već etabliranog političkog funkcionera, nema više onih rečenica koje su ga i stvorile. Nema ni riječi o aparthejdu koji je, prema ocjenama mnogih, danas rigidniji i dublje institucionaliziran nego onda kada je bio "mladi lav" na početku karijere - navode Stočani i pitaju:

- Zašto šutnja? Je li to politička nužnost u vremenu kada SDP gradi i održava savez s HDZ-om na federalnom i državnom nivou? Ili je riječ o svjesnoj odluci da se cijena moći plaća upravo zaboravom na rodni grad i principe iz mladosti?

Politički cinici reći će da je Dizdar samo ilustracija pravila bh. politike: sistem melje i buntovnike, pretvara ih u funkcionalne kotačiće vlasti. Idealisti, međutim, mogu pitati: zar se baš sve moralo zaboraviti, pa i Stolac - mjesto gdje je Dizdar uopće postao političko ime?

Dok Dizdar danas šuti, Stolac i dalje živi u svojoj tišini - tišini koja krikom nekih drugih buntovnika bez predumišljaja govori više od bilo kakvog suhoparnog i oporog govora kojeg ni u takvoj formi više nema od Dizdara.