Nakon posljednjih događaja u Unsko-sanskom kantonu, SDP je napao SDA, DF i POMAK, tvrdeći da je riječ o "beskrupuloznoj političkoj trgovini" i "gaženju zakona". Posebno su se obrušili na DF, koji su nazvali "ogoljenim SDA-ovim satelitom".

Prije nego što SDP nekoga proglasi političkim privjeskom, vrijedi se prisjetiti jednog važnog poglavlja iz njegove vlastite prošlosti, onog koje je direktno povezano sa Željkom Komšićem.

Komšić je 2012. godine napustio SDP nakon sukoba s tadašnjim stranačkim rukovodstvom oko sporazuma koji je SDP predvođen Zlatkom Lagumdžijom pokušavao postići s HDZ-om BiH u vezi s provedbom presude Sejdić-Finci i ustavnim promjenama.

Nije riječ o nekoj usputnoj političkoj epizodi. Radilo se o ozbiljnom prijedlogu promjene ustavnog i izbornog sistema, uključujući pitanja izbora članova Predsjedništva BiH i odnosa konstitutivnih naroda i građana. Komšić se tom rješenju otvoreno protivio, smatrajući da bi takav dogovor narušio principe za koje se SDP zalagao.

Sukob je kulminirao njegovim izlaskom iz SDP-a, a kasnije će uprvo iz tog političkog raskola nastati Demokratska fronta.

Stranka iz koje je Komšić otišao zbog neslaganja s dogovorom njenog rukovodstva s HDZ-om danas njegovu stranku naziva SDA-ovim satelitom zato što sarađuje sa SDA. 

Paradoks je utoliko veći ako se ima u vidu da je DF podržao SDP-ovca Irfana Čengića za načelnika Starog Grada. Čengić se u međuvremenu pokazao kao političar kojem granica između politike, društvenih mreža i estrade očito nije naročito čvrsta. Stigne se na "fuzbal", na NBA utakmicu, na prijeme i zabave i na crveni ćilim.

Helem, vratimo se fenomenu satelitstva i SDP-ovim kriterijima.  

U parlamentarnim sistemima stranke pregovaraju, prave koalicije i pristaju na kompromise. Ono što je važno jeste šta se konkretno dogovara, kakve posljedice takvi dogovori proizvode i da li se isti standard primjenjuje na sve.

A upravo tu SDP ima problem.

U ovom mandatu SDP je zajedno sa strankama Trojke ušao u vlast sa HDZ-om i SNSD-om. To samo po sebi ne znači da je SDP satelit bilo koje od tih stranaka. Ali onda isti princip mora vrijediti i kada druge stranke ulaze u političke aranžmane.

Ne može koalicija biti državnička odgovornost kada je pravi SDP, a politička trgovina kada je prave njegovi protivnici.

Ne može saradnja biti legitimna kada služi vlastitoj parlamentarnoj većini, a postati dokaz podaništva čim se dogodi izvan SDP-ovog političkog kruga.

Još je paradoksalnije što SDP danas napada DF upravo preko odnosa sa SDA, dok je historija nastanka DF-a u direktnoj vezi sa sukobom Željka Komšića sa SDP-om oko tadašnje politike prema HDZ-u.

Zato se SDP-u može postaviti sasvim jednostavno pitanje:

Ako je DF satelit zato što pravi političke dogovore sa SDA, šta je onda bio SDP kada je pravio dogovore sa HDZ-om?

SDP ima puno pravo kritikovati poteze SDA, DF-a i POMAK-a u Unsko-sanskom kantonu. Samo kritika treba biti utemeljena i realna. Pritom da bi kritika bila mnogo uvjerljivija, ne bi se trebala zaboraviti vlastita politička prošlost.