U stravičnoj tragediji u Domu penzionera u Tuzli u požaru je poginulo 15 osoba, a povrijeđeno je više od 30.

Stradali su tamo gdje su se osjećali najsigurnije jer im je bila potrebna pomoć. Nisu se mogli sami brinuti o sebi niti spasiti. To tregediju čini još strašnijom.

O tome kako se ponašati u slučaju izbijanja požara u zgradi, razgovarali smo sa komandantom Specijane vatrogasne jedince Sarajevo Kemalom Cacanom.

Prema njegom riječima, postoji mnogo načina da ne dođe do tragičnih posljedica.

- Prije svega to treba pokušati spriječiti. Poduzeti sve preventivne mjere da do toga ne dođe. Svi visoki objekti bi morali imati na svakom spratu hidrantsku mrežu koja se mora održavati. Za to je zadužen kućepazitelj. Moraju imati protivpožarni aparat za gašenje početnih požara jer od njih imate korist samo minutu. Svi hodnici i prolazi moraju biti bez ikakvog namještaja.

No ako do požara ipak dođe, naprimjer u visokim objektima, a u visoke objekte spadaju oni koji su viši od 22 metara iznad nivoa tla, treba pokušati ostati smiren, ne paničiti. Onaj stan koji gori, ako pretpostavimo da su ljudi već izašli iz njega i da su pobjegli od požara i dima, problem su okolni stanovi, odnosno zgrada. Tada se mora spriječiti panika, u suprotnom nastaju velike posljedice.

U tom stanu koji gori se ne smiju otvarati prozori i vrata, da vidite šta se dešava jer dajete mu zrak i onda se požar rasplamsava. Osim toga, ako otvorite vrata, hodnici, stepeništa i evakuacijske stepenice se pune dimom. U tom dimu je upravo ugljen monoksid koji ubija. U 95 posto slučajeva je tako. Ljudi stradaju od njega, uguše se, rijetko se desi da neko izgori. Da se ne bi to desilo, nema potrebe za bježanjem iz svojih stanova. Dovoljno je ostati pribran, smiren, zatvoriti svoj stan. Pokvasite peškir i stavite ga ispod vrata da dim ne ulazi.

Ako imate prozor na drugoj strani, ne tu gdje je požar, otvorite ga najnormalnije. Nema panike, čekate da vatrogasci dođu – kaže Cacan. 

Na našu opasku da je nemoguće ne paničiti u tim momentima, naš sagovornik kaže.

- Upravo u tome jest smisao. Ne trebate paničiti, ne trebate bježati kroz hodnike, stvarati stampedo. Kad vi uđete u hodnik pun dima, ulazite u kontaminirano područje. Evakuacija je izmještanje iz kontaminirane u sigurnu zonu. Stan koji ne gori u tom momentu je sigurna zona. U hodniku možete nastradati. Vaše je da čekate vatrogasce da dođu i završe svoj posao. Ako vatrogasci u toku svoje  intervencije procijene da mora biti i evakuacija i vas i vaših ukućana, oni po vas dolaze. Evakuacija se vrši pod nadzorom vatrogasaca, to ne smijete sami.

S druge strane, ako se nalazite iznad požara, stan vam je iznad stana koji gori, ni u kojem slučaju ne otvarajte svoje prozore da vidite dokle je to, šta je to jer će vam se požar proširiti vertikalom kroz prozor u vaš stan. Možete preći u susjedni stan kod komšije, ali bježati hodnicima ne. Ti visoki objekti uvijek imaju na vrhu zgrade vrata za evakuacijski izlaz. Naš problem je što kućepazitelji ta vrata zaključavaju, da se "kao gore ne bi okupljali narkomani i slično".

E to je veći problem. Ta vrata moraju biti ispravna. To je evakuacijski izlaz. On ne smije biti zaključan. Ljudi trče gore, naiđu na zaključana vrata i tako stradaju. Nema potrebe. Vaše je da čekate vatrogasce. Mi smo za 5 do 10 minuta na svakoj lokaciji u bilo kojem dijelu grada – kaže naš sagovornik.

Na našu opasku da je moguće da vatrogasci ne stignu na vrijeme, zbog recimo, gužve u saobraćaju, a kompletna zgrada gori, Cacan kaže da se u 32 godine koliko radi kao vatrogasac to nije desilo.

Kada je u pitanju prevencija požara, Cacan kaže da u KS inspekcijski nadzor vrše dvije ustanove - Civilna zaštita KS i MUP KS.

- Mi smo 2020. godine napravili Inspektorat i naši inspektori obilaze sve javne ustanove u kantonu. Sve osnovne i srednje škole, uprave i slično. Mi nalažemo mjere. Kod nas u Sarajevu svaka škola ima videonadzor, vatrodojavu, ima jasno označene puteve evakuacije, protivpožarne aparate.

Imamo ispitivanje svih gromobrana i električnih instalacija. Mi to radimo. Imamo i edukacije. Godišnje po četiri-pet puta imamo po 15 dana obuke za uposlenike škola i javnih ustanova. Mi provodimo edukaciju. Najgore  što nas smatraju kao neki trošak. Problem je u svijesti političara. Oni ne shvataju. Ovo će se dešavati i dalje.  Dok se god to ne ustroji kako treba - kaže za Faktor komandant Specijane vatrogasne jedince Sarajevo Kemal Cacan.