Proizvođači hrane tiho se okreću laboratorijski konstruiranim aditivima usred poremećaja u lancu opskrbe i nestašice sastojaka - i prenose veće troškove na potrošače.

Te tvari povećavaju volumen hrane stvaranjem mikroskopskih mreža koje zarobljavaju vodu, zrak ili masnoću, stvarajući iluziju više mesa, mliječnih proizvoda ili žitarica nego što proizvod zapravo sadrži.

Istraživanja su pokazala da male količine aditiva, koji se mogu nazivati ​​hidrokoloidi ili proteinski izolati, mogu zadržati i do deset puta veću težinu u vodi, stvarajući strukture nalik gelu koje stabiliziraju teksturu i povećavaju volumen.

Rezultat: hamburger, kutija žitarica ili štruca pakiranog hljeba mogu se činiti zadovoljavajućima čak i kada sadrže 10 do 20 posto manje glavnog sastojka.

Dr. Sylvain Charlebois, profesor prehrambene politike na Univerzitetu Dalhousie, kaže da su trikovi posvuda, uključujući škampe punjene ledom, sladoled napumpan zrakom i mesne prerađevine zgusnute karagenanom i vodom.

Dr. Charlebois procjenjuje da američka domaćinstva preplaćuju 0,5 do 1,5 posto svoje godišnje potrošnje na namirnice zbog takvih aditiva i inflacije.

Na prosječnom računu za hranu od 6.053 dolara, to iznosi otprilike 30 do 91 dolar.

Za porodice koje se već bore s rastućim troškovima namirnica, ove skrivene promjene znače manje proteina, vrhnja ili morskih plodova na stolu, a više zraka, vode i stabilizatora.

Postoje vizualni tragovi koji pokazuju jesu li korišteni aditivi, poput prekomjerne pahuljastosti ili ujednačene teksture hljeba, što može ukazivati ​​na hidrokoloide ili proteinske izolate koji zadržavaju zrak i vodu.

Smrznuti škampi, riblji fileti i meso često imaju debeli sloj leda ili glazure, koji sadrži fosfate ili stabilizatore koji zadržavaju vodu i dodaju težinu. Sredstva za premazivanje ili veziva mogu žitaricama i grickalicama dati savršeno homogen izgled.

Prilikom kupovine provjerite popis sastojaka za aditive koji često povećavaju volumen proizvoda bez dodavanja hranjivih tvari. Potražite karagenan (zgušnjava mliječne proizvode i suhomesnate proizvode), ksantan gumu (stabilizira umake i peciva), modificirane škrobove (zadržavaju vodu i poboljšavaju teksturu), izolat sojinih proteina (povećava percipirani sadržaj proteina), natrijev fosfat (zadržava vlagu u mesu i morskim plodovima) i celulozu (punilo od vlakana u ribanom siru i pecivima).

Iako su ovi sastojci općenito sigurni, mogu povećati težinu ili volumen, što znači da plaćate za vodu ili zrak, a ne za stvarnu hranu. 

Dr. Charlebois otkrio je da je najjednostavniji način provjere je li vaša hrana puna aditiva po težini.

- Odmrznite smrznute morske plodove i izvažite ih; ako ste izgubili više od 10 posto, kupili ste led.

Skuhajte pakiranje piletine i izmjerite prinos; višak tekućine u tavi govori vam da je bilo više vode nego mesa - rekao je.

Čak i kod sladoleda, samo ga pustite da se otopi: onaj koji se najbrže raspada uglavnom je bio zrak, dodaje Charlebois, piše Daily Mail.

Mnogi aditivi skriveni u svakodnevnoj hrani ne samo da povećavaju volumen, već i mijenjaju način na koji se hrana osjeća i izgleda, varajući vaša osjetila da misle da dobivate više nego što dobivate.

Od smrznutih morskih plodova do sladoleda i pekarskih proizvoda, proizvođači se oslanjaju na hemiju kako bi stvorili dojam obilja i bogatstva, čak i kada su glavni sastojci smanjeni.

Fosfati u mesu otvaraju mišićna vlakna pa vežu više vode, što znači da plaćate za dodatnu vlagu, rekao je dr. Charlebois.

- Emulgatori u smrznutim desertima hvataju mjehuriće zraka koji daju dojam volumena.

Modificirani škrobovi zgušnjavaju jogurte i umake pa se osjećaju bogatije, čak i kada se smanji udio mliječnih tvari ili ulja - objašnjava on.

Napomenuo je da iako aditivi nisu sami po sebi loši, mnogi su sigurni; mogu se zloupotrijebiti za prikrivanje povećanja cijena.