Jesen je stigala i kalendarski, a mnogi u svojim vrtovima provode poslove kraju i sabiraju pristigle plodove.

Ali jeste li znali da postoje povrtne kulture koje bez problema podnose niske temperature i mogu prezimiti na otvorenom.

Takvo povrće omogućuje raniji urod u proljeće te produžuje sezonu svježih domaćih namirnica.

Evo koje su to namirnice:

Kelj: ova otporna kupusnjača podnosi i najniže temperature. Nakon mraza listovi postaju slađi i mekši, pa je kelj često ukusniji zimi nego u toplijem dijelu godine. Zbog svoje otpornosti jedno je od najpouzdanijih povrća za zimski vrt.

Prokulice: još jedna kupusnjača koja bez poteškoća prezimljuje. Male glavice ostaju čvrste i nakon snijega, a brati ih možete postepeno, sve do ranog proljeća. Posebno su cijenjene jer duže zadržavaju svježinu nego većina drugog zimskog povrća.

Raštika: tradicionalno mediteransko povrće koje je sve popularnije i u kontinentalnim vrtovima. Raštika dobro podnosi zimu, a listovi se beru postepeno tokom cijele sezone. Zahvaljujući snažnom korijenu i otpornim listovima, gotovo nikad ne strada od mraza.

Špinat: iako djeluje nježno, špinat je iznenađujuće izdržljiv. Ako se posije u jesen, prezimit će pod snijegom i biti spreman za brzu berbu čim zatopli. Zbog brzog rasta idealan je za produženje sezone i rano proljetno zelenilo.

Prasa: njegovo dugo bijelo stablo i zeleni listovi podnose niske temperature, a berba je moguća tokom cijele zime. Prasa postaje slađa nakon nekoliko mrazeva. Može se vaditi po potrebi, što je čini vrlo praktičnom za zimsku kuhinju.

Bijeli luk: najčešće se sadi u kasnu jesen, a zimu provodi u zemlji. Do proljeća se razvija i spreman je za vađenje početkom ljeta. Njegova otpornost i dug rast čine ga nezaobilaznim u svakoj vrtnoj gredici.

Peršun (korijen i list): peršin je dvojnog karaktera: listovi se mogu brati i tokom blage zime, dok korijen ostaje zaštićen u zemlji sve do vađenja u proljeće. Njegova dugotrajnost i svestranost čine ga jednim od najkorisnijih začinskih i povrtnih kultura.