Margarin je dugo vremena bio kuhinjska konstanta - jeftin, dostupan i često korišten kao zamjena za maslac.
No iako ga mnogi i danas koriste za pečenje, kuhanje ili mazanje hljeba, rijetko ko zapravo zna šta je margarin, kako se proizvodi i zašto je toliko jeftin.
Iako na deklaraciji sve izgleda prilično jednostavno, biljna mast, voda, emulgatori, iza te jednostavnosti krije se prilično zanimljiv proces koji uključuje industrijsku preradu, hemiju i puno finog podešavanja teksture i okusa.
Mješavina biljnih ulja i vode
Za razliku od maslaca, koji je prirodni mliječni proizvod, margarin je u osnovi industrijski emulgirana mješavina biljnih ulja i vode.
Ulja koja se koriste najčešće dolaze od suncokreta, soje ili repice i to u svom najjeftinijem, rafiniranom obliku.
Ta se ulja zatim obrađuju, ranije su se koristili procesi djelomične hidrogenizacije koji su stvarali transmasti, ali danas se većinom koristi interesterifikacija, proces koji preuređuje masne kiseline kako bi se dobila čvrsta, maziva tekstura margarina bez opasnih trans masti.
Osim masti i vode, margarin sadrži i emulgatore (najčešće lecitin), arome (da bi okus podsjećao na maslac), boje (da bi imao žutu nijansu) te konzervanse.
Sve te komponente se emulgiraju pod visokim pritiskom i temperaturom dok se ne dobije homogena smjesa, koja se zatim hladi i pakira.
Glavni razlog niske cijene margarina je vrlo jednostavan - sirovine su jeftine i lako dostupne, a cijeli proces proizvodnje je potpuno industrijaliziran.
Duži rok trajanja
Osim toga, margarin ne zahtijeva zrenje ni skladištenje u posebnim uvjetima, što dodatno smanjuje troškove.
Još jedna prednost za proizvođače: rok trajanja margarina je duži od onog kod maslaca, što znači manje otpada i lakšu distribuciju.
Sve to zajedno čini margarin komercijalno vrlo isplativim proizvodom, iako ga sve više ljudi zamjenjuje prirodnijim alternativama zbog okusa, teksture i zdravstvenih razloga, jer prema riječima stručnjaka za prehranu, namirnica nije zdrava.
Naime, pun je nezdravih, polinezasićenih masnih kiselina, transmasti, a sadrži jako malo zdravih masnoća, minerala i vitamina.
Sadrži biljne sterole i opasne konzervanse, a najčešće se za to koristi butilirani hidroksitoluen (ili BHT) za koji postoji niz studija koje ističu rizik od konzumacije te povećan rizik od razvoja niza bolesti, uključujući i neke vrste karcinoma.
Najnovije
Najčitanije
Na vrh
Početna