Ime Nedžada Salkovića zauzima posebno mjesto u muzičkoj
historiji Bosne i Hercegovine. Rođen 6. januara 1941. u Tuzli, ovaj doajen
sevdaha svojim glasom i interpretacijom obilježio je više od šest decenija rada na muzičkoj sceni, a po eleganciji, dostojanstvu i profinjenosti kolege su ga
prozvale princem bosanske sevdalinke.
Najveći tumači sevdalinke
v2-intext-01
Od ranog djetinjstva muzika je bila njegov vjerni saputnik.
Odrastao je u kući u kojoj je radio bio prozor u svijet, a glas Zaima Imamovića
bio prva lekcija iz sevdaha. Još kao srednjoškolac postaje član ansambla Radio
Tuzle, a sa svega 18 godina prvi put nastupa s pjesmom "Omer-beže". Put ga
ubrzo vodi u Beograd, gdje 1962. prolazi audiciju Radio Beograda uz orkestar
Vlastimira Pavlovića Carevca i snima prvu pjesmu "Gonđe ružo u zelenom sadu".
Bio je to početak karijere koja će ga uvrstiti među najveće tumače sevdalinke.
Tokom bogate karijere snimio je više od 70 ploča, bezbroj
kaseta, CD-ova i televizijskih emisija, te osvojio više od 30 festivalskih
nagrada. Nosilac je brojnih priznanja, među kojima se izdvajaju Estradna
nagrada Jugoslavije (1986), Oktobarska plaketa Tuzle, te Orden bratstva i
jedinstva sa zlatnim vijencem. Obišao je gotovo cijeli svijet, predstavljajući
bosansku sevdalinku kao jedinstveni muzički dragulj.
v2-out-of-page
Njegove interpretacije pjesama "Ne klepeći nanulama", "Jesen
u mom vrtu", "Kad se smiješ mila kćeri" ili "Pod Tuzlom se zeleni meraja" ostale su neizbrisive u kolektivnom pamćenju publike.
Borba sa bolešću
Pjevao je uvijek uživo, s
osjećajem i dostojanstvom jer, kako je znao reći, "pjesma je moj dobri
ahbab".
U devetoj deceniji života, Salković se bori s teškom
bolešću, a prije nekoliko godina izgubio je i suprugu Fikretu, svoju životnu
saputnicu i najveću podršku. Ipak, ostao je dostojanstven, zahvalan i smiren.
- Mojoj Bosni i Hercegovini i svim dobrim ljudima ostavljam veliko muzičko
blago - poručio je nedavno, savjetujući mlade da traže svoj put i ne kopiraju
druge.
Uprkos bolesti Salković je u februaru nastupio na koncertu "Imam samo pjesmu" koji je priređen njemu u čast u organizaciji Fondacije SEVDAH u BKC-u Tuzla. Otpjevao je legendarnu pjesmu "Ne klepeći nanulama "Huseina Kurtagića i Ibrahima Dedića u aranžmanu Svetomira Šešića.
To je još jedan dokaz da Nedžad Salković nije samo interpretator sevdaha on je
njegovo oličenje. Njegov glas, stav i pojava pretvorili su svaku pjesmu u priču
o ljubavi, časti i Bosni.