Potreban nam je ostanak OHR-a sa punim ovlastima i odlazak Milorada Dodika u potpunosti, dok je koalicija Trojka "višedimenzionalna katastrofa", kaže Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), u intervjuu za Faktor. 

Komentirao je posljednju sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a, ocijenivši da je promjenu američkog pristupa prema BiH "bila očekivana", osvrnuo se i na nedavne izjave predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića i druge teme.

- Bilo je depresivnih najava po pitanju pozicije OHR-a, ukidanja bonske ovlasti, podrške kreiranju treće izborne jedinice po zahtjevu hrvatske strane..., ali je sve ostalo, otprilike, na starom. Imamo izvjesnu promjenu američkog pristupa koja je bila očekivana s obzirom na generalnu promjenu vanjske politike koju je donijela Trumpova administracija.

Rano je za predviđanja na bazi izrečenog na ovoj sjednici Vijeća sigurnosti, ali ono što se može reći sa sigurnošću jeste da ne trebamo biti inertni, čekati da drugi odlučuju o našoj sudbini, treba komunicirati bitne aktere u međunarodnoj zajednici, a na prvom mjestu pružiti snažnu podršku ostanku OHR sa punim ovlastima sve do ispunjenja uvjeta 5+2 i kreiranja domaćih mehanizama koji će zamijeniti ulogu visokog predstavnika.

- Nervozno je reagovao ruski ambasador, ali i Željka Cvijanović - očigledno smo pokvarili neke planove. Lijepo upakovana priča o tome kako "BiH treba prepustiti dogovoru njenih naroda, prestati sa intervencijama" je opasna varka kojoj je cilj ukloniti posljednje efikasne brane secesionističkim politikama koje predvodi Milorad Dodik. Otud njihov udar na OHR i Ustavni sud BiH.

Ne smijemo dozvoliti uklanjanje ili slabljenje OHR-a, i ne smijemo pristati na uklanjanje stranih sudija iz Ustavnog suda. Njih imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava i oni su, uz ostalo, poveznica BiH sa evropskim standardima i potrebni su nam sve do ulaska BiH u EU.

- Možemo samo pretpostavljati na bazi izrečenog i učinjenog. BiH je dobila privremeni prestanak napada na stabilnost i ustavnopravni poredak, Dodik je dobio prestanak pritiska koji su na njega, njegovu porodicu i saradnike pojačavale SAD. Amerikanci žele prestanak tenzija i stabilnost u BiH i na Balkanu, i uvjeren sam da su svjesni da to nije moguće sa jakim i uticajnim Dodikom na političkoj sceni. Imaju temeljita iskustva s njim, kao i svi mi koji smo s njim radili. Svojedobno im se prodao kao "dašak svježeg vjetra na Balkanu" pa se taj vjetrić pretvorio u tornado koji je zaustavio zemlju na njenom euroatlantskom putu i mogao dovesti do novih sukoba.

Nadam se da neće biti pokušaja da se izbjegne izvršenje presude Suda BiH kojom se Dodiku zabranjuje političko djelovanje, uključujući i poziciju predsjednika političke stranke. Dakle, potreban nam je ostanak OHR-a sa punim ovlastima i odlazak Milorada Dodika u potpunosti. Svaki kompromis i polurješenje po ova dva  pitanja je problem za stabilnost BiH.

- Dodikov režim je uložio ogromna sredstva u lobiranje. Ne mogu da procijenim koliko je to utjecalo na promjene američke politike, ali najmanje što lobisti mogu dati su informacije i savjeti. U nastupima Željke Cvijanović prepoznajemo savjet da sve što se dešava u BiH, svaku tenziju, treba tumačiti kao "ugrožavanje hrišćana od strane muslimanske većine". I kada Bošnjaci traže implementaciju Ustava, zakona, implementaciju presuda Ustavnog suda, Suda BiH, Evropskog suda za ljudska prava, kada se bore protiv flagrantnog aparthejda kojem su izloženi u RS-u ali i dijelovima Federacije poput Stoca ili Čapljine, bit ćemo optuženi da "ugrožavamo hrišćane".

Iz našeg ugla takve optužbe možda zvuče djetinjasto i potpuno neuvjerljivo, ali su opasne jer padaju na plodno tlo. Utjecajni islamofobi, ultradesničari će rado povjerovati u takve nebuloze. Treba im se suprotstvaiti, objašnjavati, nuditi argumente, tražiti uporište kod onih koji su korektni i objektivni. Takvih je, ipak, više.

- O tome i govorim – sve što tražimo je implementacija Ustava i odavno usvojenih zakona. U potpunoj suprotnosti sa Ustavom i tim zakonima je da trostruko brojniji Bošnjaci zauzimaju manje pozicija od Hrvata u državnim institucijama. Svjedoci smo stopostotne diskriminacije i neravnopravnosti Bošnjaka u RS-u, ali i u Stocu, Čapljini. Ali naš pokušaj da se diskriminaciji stane u kraj bit će tumačen kao "ugrožavanje hrišćana"!

-Milanović, predsjednik države potpisnice Dejtonskog sporazuma ne zna, ili se pravi da ne zna sadržaj tog sporazuma. U Vatikanu je tvrdio da je izbor članova Predsjedništva BiH izvršen na protuzakonit način, da se Hrvatima ne dopušta da izaberu "svog člana Predsjedništva". To su naprosto neistine. Članovi Predsjedništva BiH ne predstavljaju pojedine naroda već državu i sve građane u njoj. To se nekom ne dopada, ali mnogo toga je u Dejtonskom sporazumu što se mnogima ne dopada.

Milanović tvrdi da ja tražim 50 posto vlasti za Bošnjake, jer Bošnjaci čine 50 posto bh. populacije. I to je neistina. Bošnjaci u okviru koji je definisao Dejton ne mogu imati 50 posto vlasti bez obzira šta o tome  mislio ja ili Milanović. Imamo propisane paritete u zakonodavnoj, izvršnoj i pravosudnoj vlasti na svim nivoima, kao i raznovrsna veta koja onemogućavaju dominaciju bilo kojeg naroda u BiH pa da ga je i 90 posto. Milanović to ne zna, ili se pravi da ne zna.

Zakoni o proporcionalnoj zastupljenosti su bazirani na Dejtonskom ustavu BiH, već su usvajani ali nisu implementirani, jer ne sadrže sankcije. Zakoni koje sada kanimo predložiti će sadržavati sankcije i efikasno dokinuti nepravdu kakvu 30 godina trpe Bošnjaci, recimo, Stoca.

Milanović ne zna, ili se pravi da ne zna da u Stocu ima 38 posto Bošnjaka, ali da su potpuno izbrisani sa svih funkcija, da nemaju nijednog direktora, nijednog člana bilo kojeg upravnog odbora, da se nad njima vlada kao u Južnoafričkoj Republici prije 50 godina.

- Treći entitet je nerealan projekat, nije uspostavljen ni brutalnom vojnom silom. Šansa da visoki predstavnik ponovo nametne izmjene Ustava u korist bilo koga ili čega u BiH je također nerealna opcija. Preostaje dogovor, i bio je skoro pa postignut u par navrata, ali ga je uvijek rušio neko iz HDZ-a. Prvo Ljubić, zatim dva puta Čović. To sigurno neće biti jednostran dogovor u kom se samo hrvatskoj strani izlazi u susret. Kroz eventualni dogovor se moraju napraviti funkcionalna država, ukloniti mogućnosti blokada, omogućiti ubrzano kretanje ka članstvu u EU i NATO, ukloniti diskriminacija i nejednakost konstitututivnih naroda i svih gađana, učvrstiti vladavina zakona. Otvoreni smo za razgovore koje bi trebalo locirati u 2027., neizbornu godinu.

- Trojka je začuđena, "iznenađena i uvređena". U odlukama vezanim za Dodika ne da nisu učestvovali, nego nisu ni informirani. Problem je što se tako tretira kompletna BiH, kao "invalidna struktura".

Nismo za pregovaračkim stolom, stavljeni smo na sto, kao pacijent, drugi se dogovaraju o nama. I bit će tako dok god dio patriotskog, probosanskog bloka pristaje na "poklone" nacionalista i stranaca koji podrazumijevaju raskol u tom bloku.

Dodik im je jasno kazao da će "Srbi i Hrvati, a ne muslimani, odlučivati ko će biti vlast u BiH", nazivao ih invalidima, psovao im genocid, a oni su istrajavali sa tvrdnjama da se on "promijenio", odnosno popravio. Zatim su ušli u sukob s njim, prijetili bagerima, i nisu napravili ništa.

Trojka je višedimenzionalna katastrofa. Sve je stalo s njima. Sve je u blokadi i padu, ugled zemlje, ekonomija, izvoz, izgradnja infrastrukture. Samo cijene i visina zaduženosti rastu. Privrednici i dijaspora nekako pune budžete, ali ne uz pomoć, već uprkos vlastima. Trebat će uložiti ogromne napore da se stvari dovedu u red nakon oktobra 2026. godine.