Iako je Bosna i Hercegovina punopravna članica Ujedinjenih nacija od 1992. godine, s osam država članica UN-a još nije uspostavila formalne diplomatske odnose.

Riječ je o državama Papua Nova Gvineja, Butan, Lesoto, Madagaskar, Nauru, Palau, Kiribati i Centralnoafrička Republika.

Bosna i Hercegovina uživa puni međunarodni subjektivitet potvrđen članstvom, ali činjenica da s nekoliko zemalja još nije uspostavila formalne diplomatske odnose reflektira niz tehničkih, političkih i strateških okolnosti. One, prema mišljenju sagovornika, nemaju suštinski utjecaj na globalni status BiH, ali ipak otvaraju prostor za pažljivo vođene diplomatske inicijative i racionalno usmjeravanje vanjskopolitičkih resursa.

Iz Ministarstva vanjskih poslova BiH potvrđuju da sve članice UN-a priznaju Bosnu i Hercegovinu, budući da je prijem u članstvo realiziran jednoglasnim prijedlogom Vijeća sigurnosti i konsenzusom Generalne skupštine UN-a 22. maja 1992. godine.

- Bosna i Hercegovina nije još formalno uspostavila diplomatske odnose s osam država članica UN-a. Trenutno postoji pismena potvrda spremnosti za uspostavu diplomatskih odnosa s Papuom Novom Gvinejom i Palau, te se radi na aranžiranju formalnosti u vezi s ceremonijom potpisivanja zajedničkih izjava - naveli su iz Ministarstva.

Dodaju da u slučaju preostalih šest država nije riječ o nepriznavanju BiH, već o internim razlozima specifičnim za svaku zemlju.

- Neke države članice UN-a imaju poseban pristup tom pitanju. Na primjer, stalni predstavnik Butana obavijestio je da njihov kralj odobrava formalnu uspostavu diplomatskih odnosa samo s državama gdje postoji poseban ekonomski ili politički potencijal za produbljivanje odnosa. To nikako ne znači da Butan ne priznaje Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu i članicu UN-a - naglašavaju.

U nekim slučajevima, dodaju iz Ministarstva, formalna uspostava diplomatskih odnosa nije ni znak priznanja, jer određene države poput Palaua, Naurua i Papue Nove Gvineje nisu potpisale ili još nisu ratificirale Bečku konvenciju.

- Neke države čak nemaju ni stalnog predstavnika u New Yorku, što je duži period bio slučaj s državom Kiribati, dok druge male države imaju jednog diplomatu, pa nemaju kapaciteta da se, pored intenzivnih multilateralnih poslova unutar UN-a, bave i formalnom uspostavom bilateralnih odnosa - pojašnjavaju iz MVP BiH.

Diplomata Nedim Makarević, bivši ambasador BiH u Norveškoj i Islandu, smatra da razlozi za nepostojanje priznanja ili formalnih odnosa nisu jednoznačni.

- U nekim slučajevima riječ je o političkim okolnostima i geostrateškim interesima, a u drugima o tehničkim pitanjima koja su naprosto ostala neriješena iz vremena neposredno nakon raspada bivše Jugoslavije - kaže Makarević.

On naglašava da BiH danas ima pun međunarodni subjektivitet, priznatu državnost i sve atribute koji prate suverenu državu.

- Članica smo Ujedinjenih nacija, imamo razvijenu diplomatsku mrežu i partnerstva širom svijeta, a naš ugled u međunarodnim institucijama je stabilan. Vjerujem da će proces potpunog priznanja od preostalih država biti prirodan nastavak diplomatskog sazrijevanja našeg regiona - navodi.

Makarević ističe da je ključ u tome da BiH nastavi graditi imidž ozbiljnog, stabilnog i predvidivog partnera - kroz ekonomske rezultate, diplomatsku prisutnost i otvorenost prema saradnji te ističe da su u diplomatiji povjerenje i kredibilitet najjače valute.

Bosna i Hercegovina je, prema njegovim riječima, tokom godina u više navrata pokušavala formalno uspostaviti diplomatske odnose sa zemljama koje je još nisu priznale.

- Takve inicijative su uglavnom pokretane kroz Ministarstvo vanjskih poslova BiH, te putem posredovanja partnerskih država i međunarodnih organizacija. U većini slučajeva, BiH je slala note i formalne zahtjeve za uspostavu diplomatskih odnosa, ali odgovori su bili ili odgođeni, izostali, ili su sadržavali oprezne diplomatske formulacije, naročito kada se radilo o državama koje imaju bliske odnose sa Srbijom ili posebne političke stavove o priznavanju postjugoslovenskih država - kazao je Makarević ističući kako nijedna od tih država nije izrazila neprijateljski stav prema BiH.

On smatra da je naprije riječ o neaktivnosti i prioritetima njihove vanjske politike, nego o otvorenom nepriznavanju, te podcrtava da nepriznavanje Bosne i Hercegovine od nekolicine država ima više simboličan nego suštinski utjecaj na međunarodni položaj naše zemlje.

Ipak, politički i diplomatski aspekt tog nepriznavanja ima određenu težinu.

- On pokazuje da postoje pojedine zemlje koje još uvijek nisu ažurirale svoje vanjskopolitičke akte iz 1990-ih ili koje imaju posebne relacije sa Srbijom te izbjegavaju formalni čin priznanja iz političkih razloga. Takav status može imati ograničen efekat u sferi bilateralnih odnosa, naprimjer, BiH ne može razmjenjivati ambasadore niti potpisivati bilateralne sporazume s tim zemljama - rekao je.

Makarević se osvrnuo i na pitanje Kosova, ističući da nepriznavanje Kosova ima određeni refleks na međunarodni imidž BiH, posebno u očima zapadnih partnera.

- Iako BiH formalno poštuje principe suvereniteta i teritorijalnog integriteta država, činjenica da nije priznala Kosovo često se tumači kao rezultat unutrašnjih političkih blokada, a ne kao dosljedna vanjskopolitička pozicija. Zbog toga BiH u očima mnogih zapadnih zemalja djeluje nedovoljno usaglašeno sa zajedničkom evropskom i transatlantskom politikom, što ponekad ograničava njenu percepciju kao pouzdanog partnera u regiji. S druge strane, BiH nastoji zadržati uravnotežen pristup ne ugrožavajući odnose sa Srbijom, ali istovremeno njegujući izuzetno dobre odnose s Prištinom kroz ekonomske i društvene kontakte - zaključio je Makarevič.

Profesorica Nedžma Džananović Miraščija s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koja predaje predmete Diplomatija i Diplomatija u XXI vijeku, ističe da bi nepriznavanje BiH od značajnog broja država moglo imati uobičajene posljedice, poput nemogućnosti ostvarivanja bilateralne saradnje u oblastima trgovine, investicija, obrazovanja, kulture i sigurnosti, kao i izostanka podrške u multilateralnim forumima.

- Članstvom u UN je naš međunarodno-pravni subjektivitet definitivno i nepovratno potvrđen, jer je to najviši oblik međunarodnog priznanja. Pravni i politički identitet BiH je neupitan i globalno prihvaćen. Zato je i bilo moguće tokom rata razgovarati o unutrašnjem uređenju, ali ne i promjeni granica države - kazala je Džananović Miraščija za Fenu.

Naglasila je da diplomatski resursi svake zemlje moraju biti strateški fokusirani.

- U tom smislu, uspostavljanje i održavanje diplomatskih odnosa s državama koje nemaju značajnu političku moć u međunarodnim organizacijama, ne predstavljaju potencijalne partnere u smislu trgovine, investicija ili razvojne pomoći, niti imaju kulturnu ili stratešku povezanost s Bosnom i Hercegovinom, može se smatrati neopravdanim trošenjem ograničenih resursa - ističe Džananović Miraščija te dodaje da priznanje, sa ili bez uspostave diplomatskih odnosa s tim državama, predstavlja čin diplomatske kurtoazije – svojevrsni akt ljubaznosti između država.

Profesorica naglašava i važnost uzajamnosti u međunarodnim odnosima te pojašnjava da ne treba gubiti iz vida ni činjenicu dvostranosti, jer očigledno ni te zemlje, sa svoje strane, ne pokazuju interes za uspostavljanje odnosa.

S druge strane, Nedim Makarević smatra da BiH ima prostor za strateško djelovanje i jačanje svog diplomatskog statusa.

- Bosna i Hercegovina bi, prije svega, trebala ojačati institucionalnu koordinaciju vanjske politike i djelovati s jedinstvenim glasom prema svijetu. To znači da Predsjedništvo, Ministarstvo vanjskih poslova i diplomatsko-konzularna mreža moraju imati jasno definisane zajedničke prioritete - rekao je Makarević.

Prema njegovim riječima, BiH bi trebala proširiti svoju diplomatsku prisutnost – ne samo kroz otvaranje novih ambasada i konzulata, nego i kroz aktivno ekonomsko i kulturno predstavljanje u državama koje su geopolitički ili ekonomski relevantne, poput Afrike, Azije, Bliskog istoka i Latinske Amerike.

- Potrebno je i modernizirati diplomatski aparat kroz profesionalizaciju kadrova, digitalnu diplomatiju i jačanje ekonomske diplomatije, jer današnja diplomatija ne počiva samo na protokolu, već i na investicijama, tehnologiji i mrežama utjecaja. BiH bi trebala proaktivno koristiti članstvo u međunarodnim organizacijama – UN, OSCE, Vijeće Evrope, EBRD, da promovira svoje interese i gradi savezništva - kaže Makarević.

On smatra da bi takav pristup omogućio da BiH od zemlje koja reaguje postane zemlja koja inicira, što je ključni preduslov za jačanje njenog međunarodnog položaja.

- Postoji realna mogućnost da neke od preostalih država koje još nisu priznale Bosnu i Hercegovinu to učine u narednom periodu, posebno kroz multilateralne kanale i diplomatsko posredovanje prijateljskih zemalja. Neke od tih zemalja su Tajland ili Papua Nova Gvineja, a one su već u određenim fazama neformalno potvrdile spremnost da ažuriraju svoj vanjskopolitički status prema BiH, ali to do sada nije pretočeno u formalnu odluku ili bilateralni akt. Takvo priznanje bi imalo više simbolički nego suštinski efekat, jer BiH već uživa međunarodni subjektivitet, ali bi ojačalo diplomatski kredibilitet zemlje i pokazalo da BiH vodi aktivnu, a ne reaktivnu vanjsku politiku - naveo je bivši diplomata.

Zaključno, sagovornici se slažu da iako nepostojanje formalnih diplomatskih odnosa s manjim brojem država članica UN-a ne ugrožava međunarodni status Bosne i Hercegovine, strateški pristup, institucionalna koordinacija i diplomatska inicijativa mogu doprinijeti jačanju njenog globalnog prisustva, kredibiliteta i sposobnosti da oblikuje regionalne i međunarodne procese.