U eri klikova, elektronskog plaćanja, digitalizacije i svih ostalih čuda, građani Sarajeva kao da su tamo negdje u 1962. godini, barem kada je riječ o mjesečnim kuponima, odnosno onome što se zove mjesečni kupon. 

Jer već duže vrijeme, od gradnje nove pruge i kupovine novih tramvaja, građani koji kupuju mjesečni kupon na šalterima KJKP Gras dobiju obični fiskalni račun kao da su kupili hljeb ili mlijeko.

E sad taj papirić trebate nositi mjesec dana i pokazivati revizorima, ali je problem u tome što se taj komad papirića izliže za nekoliko dana i ostane potpuno prazan sa tek ponekom naznakom da su tu nekad bili neki brojevi i slova.

Vrlo često bude i neugodnih situacija na relaciji putnik - revizor jer kad izvadite taj bijeli papir, revizor ni po čemu ne može prepoznati da je to nekad bio račun za kupon koji košta 60 KM.

S druge strane, u neugodnoj situaciji je i putnik jer ispada da je iz kuće ponio obični komad bijelog papira i da podvaljuje revizorima.

Kada se krenulo sa ovim "poduhvatom", iz Kantona Sarajevo objašnjeno je da će se izdavanjem računa smanjiti troškovi jer štampanje kupona ipak više košta, ali moglo se osmisliti neko fleksibilnije rješenje kako bi bilo lakše putnicima i revizorima.

Možda bi se mogle uvesti trajne ili digitalne karte ili neki kvalitetniji papir koji ne blijedi i jasno dokazuje plaćenu uslugu.

Do tada, papirić u ruke pa u tramvaj i dokle se stigne.