open-navfaktor-logo
Prijava
search iconJavi Faktoru
search
"To se ne može izliječiti"
Idriz u snovima i dalje proživljava genocid u Srebrenici i logor "Batković"
AUTOR: Detektor
14.07.2025. u 16:01
get url
text
Idriz Smajlović
Idriz Smajlović
FOTO: Detektor
Traume, nesanice i trajne psihološke posljedice danas su život Idriza Smajlovića iz sela Tokoljaci kod Srebrenice, koji je kao ranjenik preživio genocid, a mučenja i torture su mu donijele tri mjeseca zarobljeništva u logoru "Batković" kod Bijeljine.
Idrizov život je zauvijek promijenio ulazak vojnika Vojske Republike Srpske (VRS) u Srebrenicu, njegov rodni grad u koji se vratio pet godina prije početka rata, nakon desetogodišnjeg boravka u Tuzli. Želja i nostalgija su ga vukle, dodaje, a onda su došli rat i prve žrtve.
Sa strahom u očima, kao da danas to proživljava, priča kako je pronašao tijela Bahrudina Osmanovića i Mehe Hrvačića, prvih civilnih žrtava rata u Srebrenici. U sjećanje mu se urezalo da su se tijela nalazila u kanalu pored ceste, u blizini njegovog sela.
- Nema mjesta na tijelu gdje nije izbodeno. Noge i ruke su na par mjesta isprebijane. Oni su fizički, bez metka ubijeni, mučeni na Skelanima i samo su mrtvi dovezeni tu, bačeni - sjeća se Idriz.
Zbog svih dešavanja bio je prisiljen preseliti se iz grada u rodno selo Tokoljaci, gdje je s roditeljima preživljavao zahvaljujući poljoprivredi. Iako su sela često napadana i granatirana a ljudi u njima ubijani, uspjeli su preživjeti u svojoj kući sve do 1993. godine. A onda je, pred novom ofanzivom VRS-a, morao izbjeći i ponovo se vratiti u grad prepun izbjeglica sa svih strana.
Uz sve teškoće koje je proživljavao sa ocem, majkom, suprugom i dvoje djece, nadao se da će jednog dana zaboraviti glad i rat koji je razarao njegov grad. Sve dok nije došla 1995. godina.
- Šestog juna sam ranjen, tada su velika granatiranja bila. Bio je jedan ljekar Ukrajinac, koji mi je htio odstraniti potkoljenicu. Naš doktor Ilijaz Pilav nije to dozvoljavao. I stvarno, on je mene počeo uspješno liječiti i ja sam se zadržao u srebreničkoj bolnici od 6. juna do pada Srebrenice, 11. jula - kaže Idriz za Detektor.
Teško ranjen, iz srebreničke bolnice evakuisan je u Potočare. Bijelim kamionima UNPROFOR-a, priča nam, ranjenici su prevezeni do baze holandskog bataljona, gdje su ga ponovno operisali holandski ljekari. Pidžamu koju su mu tada obukli i danas čuva kao vrijednu uspomenu na najstrašnije dane svog života.
Pidžamu čuva kao uspomenu
FOTO: Detektor
Vojnici VRS-a, priča, ulazili su u halu, a među njima je bio i Ratko Mladić, bivši komandant Glavnog štaba VRS-a osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida i drugih ratnih zločina u BiH. Nadali su se, kaže Idriz, da će ih zaštititi međunarodne konvencije i zakoni, ali to nije bilo tako.
- Odmah je počela fizička tuča po dijelovima ranjenog tijela. Gdje si ranjen, tu te udaraju. Pitali su me za neke stvari o kojima nisam znao ništa. I oni su mi rekli da znam sve, da ću biti priveden, faktički zarobljen, i da moram ići kod njih - navodi Idriz.
Nakon toga našao se u grupi sa sedam ranjenika koji su iz Potočara odvezeni u Bratunac, a zatim i u logor "Batković" kod Bijeljine. Na putu do logora sjeća se kako su mu drugi zarobljenici u kamionu pričali da vide kolone zarobljenih ljudi i druge strahote. U Pilici, jednom od mjesta u okolini Zvornika u kojem je u julu 1995. ubijeno više od hiljadu muškaraca i dječaka, kamion se zaustavio.
- Kad se digla cerada, jedan naš ranjenik je ustao. Vidio je dolje te mašine, blizu je bila Drina. Kažu imaju neke rupe, ogromne provalije iskopane - dodaje on.
Kamion je ponovo put Bijeljine pokrenula jedna zaposlenica Crvenog krsta, crvenokosa Francuskinja, sjeća se, koja se raspravljala s vojnicima i govorila im da su njihovi podaci u Ženevi i da su oni ranjenici. Zaustavili su se još jednom, prije logora "Batković", u Janji nadomak Bijeljine.
- Ponovo je kamion ugasio motore. Otvorili su ceradu, nisu dugo čekali. Da bi se najednom masa djece tu stvorila. Svi su imali kamenove u rukama i počeli su nas onim kamenovima udarati - govori Idriz.
Tokom noći prevezeni su u logor u kojem je tri mjeseca proveo trpeći torturu i svjedočeći smrti zarobljenika. Sjeća se žice koja je, činilo mu se, bila do neba, starih zarobljenika koji su u "Batkoviću" bili od početka rata i čuvara koji su ih psihički zlostavljali.
- To je za mene bilo veće od onog udara betonskim blokovima - navodi Idriz.
Dvojica od sedam ranjenika, u grupi s kojom je došao iz Srebrenice, preminuli su od posljedica izgladnjivanja i mučenja u logoru.
FOTO: Detektor
Dio zarobljeništva proveo je i u bolnici u Bijeljini, a zbog iskustava koja je tamo doživio, i danas pokušava da pronađe medicinsku sestru koja ga je liječila. Spašavala ga je, kaže, i od drugih sestara koje su ih omalovažavale. Danas njegova kćerka nosi ime ove medicinske sestre. Tražio ju je da joj se zahvali, ali bezuspješno.
- Danas moju mlađu kćerku svi zovemo tako - Buba. Upravo zbog te sestre, Srpkinje, ali duše od insana. Ja sam njenu njegu, ljubav osjetio, što, smijem slobodno reći - liječio sam se dugo, nigdje nisam osjetio - priča Idriz.
Razmijenjen je i nastavio je svoje liječenje u Tuzli  gdje ga je dočekao novi šok. Njegovo dvoje djece, koja su ga pronašla u bolnici, saopćili su mu sudbinu ostalih muškaraca iz porodice.
Otac, trojica braće i dva njegova amidžića nisu preživjeli srebrenički genocid. Njihovi posmrtni ostaci ukopani su u Memorijalnom centru u Potočarima.
- Prva su me djeca našla, tad sam saznao. Pitao sam ih: "Pa je li moguće da ni otac mi nije živ, onakav star". Rekli su mi: "Nije, ni dede nema, nema nikog". Svi su pobijeni, nijedan prešao nije - njih sedam - prisjeća se Idriz.
Za njega je život danas borba s trajnim posljedicama koje su mu donijeli logorski dani, liječenje kojim se pokušava izboriti s posttraumatskim stresnim poremećajem koji mu je dijagnostikovan, te borba da svoju djecu izvede na pravi put. Idriz objašnjava da ima strašne i teške snove, poslije kojih se po dva do tri dana osjeća kao slomljen.
- Teške posljedice. One će otići sa mnom na onaj svijet. Ne može se to završiti. To se nikad ne može istjerati, izliječiti - zaključuje Idriz.
comment
prikaži komentare (0)
2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.