Stotine hiljada ispaljenih granata sa položaja Vojske Republike Srpske tokom agresije na BiH od 1992. do 1996. godine su ubile više od 12.000 građana Sarajeva, od toga 5.350 civila.

U glavnom gradu ne postoji ulica i sokak u kojem negdje nije pala srbo-četnička minobacačka granata i ostavila krvavi trag ubijene djece, žena, staraca...

Ubijani su na pijaci, ulici, u školi, u redu za vodu, na sankanju, igri, čekajući koru hljeba, ispred kuća, haustora...

Pa ipak tri decenije od agresije civili koji su mučki ubijani još nemaju spomenik, a kako stvari stoje neće ga imati ni do kraja ove godine.

Po riječima Senide Karović, predsjednice Udruženja civilnih žrtava rata KS, sramota je da Sarajevo koje je bilo pod opsadom 1.425 dana nema mjesto gdje bi se odala počast nedužno ubijenim civilima. 

 - Što se tiče Udruženja mi smo neumorno radili zadnjih sedam godina kako bi oni koji su ubijeni imali svoj spomenik.

Došli smo do toga da je Gradsko vijeće Sarajeva glasalo za gradnju spomenika, našlo lokaciju i novac za izgradnju i završilo svoj dio posla.

Međutim, već duže vrijeme imamo problem sa izdavanjem urbanističke saglasnosti koja je u nadležnosti Federalnog ministarstva prostornog uređenja na čijem je čelu ministar Željko Nedić.

Zašto je ne izdaju ne znamo, jer odgovor čekamo skoro godinu dana. Kako god mi od spomenika nećemo odustati jer to je najmanje što možemo učiniti za naše ubijene sestre, braću, majke, očeve... - kazala je Karović.

Kako je navela spomenik mora biti izgrađen jer se ne smije dozvoliti da prolivena krv nevinih civila bude zaboravljena. 

- Građani Sarajeva su četiri godine bili u opsadi, gladni, žedni, izmrcvareni i na kraju ubijeni.

Agresor nije imao milosti, ubijao je sve redom i mi to ne možemo ostaviti po strani. Ako bude trebalo organizovat ćemo i proteste. 

Svi oni koji su bili u Sarajevu za vrijeme agresije znaju da je 9. januara 1996. pucano iz pravca Grbavice na tramvaj, gdje je ubijena Mirsada Durić, a 19 civila u tramvaju ranjeno. Sarajevo je i tada bilo u opsadi. Prva reintegracija je krenula 29. februara 1996. prema Ilijašu. Poslije toga reintegracija Hadžića, 29. februara 1996. I to su zvanični datumi od kada Sarajevo više nije opsadom - istakla je Karović.

Generalni sekretar Udruženja Muzafer Teskeredžić kaže da bi se spomenik trebao graditi kod zgrade Općine Centar u ulici Avde Hume. 

 - Grad Sarajevo je osigurao 800.000 KM, urađen je i idejni projekt i sada se čeka urbanistička saglasnost za prostor od 400 kvadratnih metara. 

Skoro godinu dana čekamo i pored toga što su iz Pravobranilaštva Grada Sarajeva poslali nekoliko urgencija na adresu nadležnog federalnog ministarstva. 

Mi ćemo se obratiti visokom predstavniku Christianu Schmidtu koji je upoznat sa gradnjom spomenika, a vrlo brzo trebali bismo se sastati i sa članom Predsjedništva BiH Denisom Bećirovićem koji nam je također obećao pomoći.

Mi nećemo dozvoliti da Sarajevo ostane bez ovog spomenika i učinit ćemo sve da se  izgradi. Mi smo do sada prikupili imena 5.082 ubijena civila koja će biti uklesana u spomen - obilježje. 

Na spomeniku će biti QR kod čijim skeniranjem će svi oni koji žele saznati šta se u tom periodu dešavalo u Sarajevu moći dobiti više informacija - rekao je Teskeredžić. 

Pravobranilac Grada Sarajeva Admir Jusufbegović kazao nam je da je Grad Sarajevo uradio sve što je bilo u njihovoj nadležnosti. 

 - Mi smo slali urgencije, ali odgovor od ministra Nedića nikada nismo dobili. Opet ćemo je poslati i čekati - poručio je Jusufbegović. 

Zašto nema odgovora iz ovog ministarstva pokušali smo saznati, ali naišli smo na zid šutnje. Ministar se nije javljao na mobilni, a iz kabineta nije bilo odgovora.