Na sjednici Upravnog odbora Saveza logoraša BiH konstatovano je kako je ovo jedna od najbrojnijih kategorija proisteklih iz rata, koja i danas živi na marginama društva, te da je to posljedica nepostojanja odgovarajućeg zakonskog rješenja kojim bi njihov status i prava bili regulisani.

Zbog toga su tražili hitan sastanak s Nerminom Nikšićem, premijerom Federacije, Vedranom Škobićem, ministrom pravde, Nedžadom Lokmićem, ministrom za boračka pitanja, i Adnanom Delićem, ministrom rada i socijalne politike.

Logoraši podsjećaju kako je Predstavnički dom Parlamenta Federacije još 25. jula 2023. godine usvojio zaključak kojim je zadužio Vladu i Federalno ministarstvo pravde da u roku od šest mjeseci pripreme i u parlamentarnu proceduru upute Nacrt zakona o pravima logoraša / žrtava ratne torture.

Dvije godine od donošenja ovog zaključka formirana je samo radna grupa za izradu prednacrta zakona, koja ništa nije uradila.

- Ovakav neodgovoran i nemaran stav Vlade Federacije i Federalnog ministarstva pravde ima za posljedicu to da smo mi logoraši danas dalje od zakonskog reguliranja statusa nego što smo to bili ikada svih ovih prethodnih godina, prepunih ignorancije i nezainteresiranosti od strane svih prethodnih vladajućih struktura - istakao je Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša BiH, za Detektor.

Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije u potpunosti stoji na raspolaganju kako bi ovo pitanje bilo riješeno, tvrdi ministar Adnan Delić.

- Mi smo svoje obaveze, zaključkom Vlade, izvršili. Dali smo člana radne grupe za izradu ovog zakona. Ali mi ne možemo voditi taj proces i ne možemo odgovarati u ime Vlade. To je interresorna komisija Vlade Federacije BiH i najbolje bi bilo da se uputi pitanje prema Vladi - rekao je Delić, koji smatra kako bi se ovim pitanjem aktivnije trebalo pozabaviti Ministarstvo pravde.

Premijer Nikšić, ministar pravde Škobić, kao ni ministar za pitanja boraca Lokmić - nisu odgovarali na pozive Detektora.

- Vrlo je loše da ovaj zakon bude u entitetskoj nadležnosti, najbolje bi bilo da bude na nivou države. Ali zbog destruktivnosti onih koji ne žele ovaj zakon, onda se usvaja na nivou eniteta - zaključuje Delić.

Omerović napominje kako je ova marginalizovana grupa dala ogroman doprinos u borbi za dokazivanje istine, vjerodostojnim svjedočenjima na sudovima u Haagu, Sjedinjenim Američkim Državama, širom Evrope, te sudovima u BiH, a također i ogroman doprinos u širenju istine - izradom knjiga, filmova, emisija, učešćima u međunarodnim i domaćim konferencijama o miru i demokratiji, zatim očuvanju kulture sjećanja i obilježavanja zločina nad nedužnima u logorima i masovnim grobnicama, svake godine na 56 lokacija širom države.

- Ovaj dio našim političarima nije dovoljno jasan, ili jeste ali ga smatraju nebitnim - kaže Omerović.

U BiH ne postoji državni zakon o žrtvama torture, a Republika Srpska je 2018. usvojila entitetski zakon čija je implementacija naišla na nezadovoljstvo bivših logoraša, o čemu je Detektor ranije pisao.

Činjenica da ne postoji zakon na državnom nivou također znači da ne postoji ni zvanična procjena broja logora koji su tokom rata postojali u BiH, kao ni broj žrtava torture.

U Savezu logoraša BiH smatraju da je bilo 657 logora i oko 200.000 zatočenika, a na osnovu procjena tri udruženja ratnih žrtava.