Dok se Neum turistički širi i bilježi rekordne sezone, revizorski izvještaj otkriva drugu stranu priče – finansijski haos u lokalnoj administraciji.

Revizori su otkrili da su milioni maraka potrošeni bez budžetskog plana, javne nabavke provođene bez konkurencije, a ključni sporazumi potpisivani iza zatvorenih vrata.

Najsporniji među njima je dogovor s Elektroprivredom HZHB vrijedan više od pet miliona KM, zaključen bez saglasnosti Općinskog vijeća.

Ured za reviziju institucija Federacije BiH dao je negativno mišljenje za poslovanje Općine Neum, navodeći niz ozbiljnih nepravilnosti, od neplanskog trošenja novca do nezakonitih javnih nabavki i netransparentnog sklapanja milionskih ugovora.

Prema nalazima revizije, Općina Neum, zajedno s Gradom Čapljina i Općinom Ravno, potpisala je 28. juna 2023. godine Sporazum o rješavanju svih otvorenih pitanja oko naknade za korištenje hidroakumulacijskih objekata CHE Čapljina, postrojenja koje koristi Elektroprivreda HZHB.

Time su se općine i preduzeće dogovorili o raspodjeli naknade: Čapljini 60 posto, a Neumu i Ravnom po 20 posto.

U praksi to znači da će Neum ubuduće dobijati manji udio od naknade za korištenje akumulacijskih voda nego što je ranije tražio iako je riječ o stalnom javnom prihodu koji direktno utječe na općinski budžet.

Revizori upozoravaju da je Općina istovremeno potpisala Ugovor o kompenzaciji s Elektroprivredom, kojim je priznala obaveze u iznosu od 5.230.409 KM, bez da je o tome odlučilo Općinsko vijeće.

- Na Sporazum s JP Elektroprivreda HZHB Mostar, kao ni na Ugovor o kompenzaciji koji iz njega proizlazi, nije osigurana saglasnost Vijeća koje je nadležno za donošenje odluka o upravljanju i raspolaganju imovinom jedinice lokalne samouprave - navodi se u revizorskom izvještaju.

Takva odluka, donesena mimo vijećničke procedure, direktno krši Zakon o principima lokalne samouprave u FBiH, ali i Statut Općine Neum prema kojem svaka odluka koja se tiče imovine i prihoda općine mora proći kroz Vijeće.

Drugim riječima, načelnik i općinska administracija preuzeli su višemilionsku obavezu u ime građana, bez njihove političke kontrole.

Revizori napominju i da se dio javnih prihoda od ove naknade više neće uplaćivati na depozitni račun Općine, već će se prebijati kroz kompenzaciju s Elektroprivredom. Time se javni prihod, umjesto da ide u budžet i postane transparentan, praktično gubi iz trezorskog sistema, što je u suprotnosti sa Zakonom o trezoru u FBiH.

U pozadini spora stoji dugogodišnje natezanje između Elektroprivrede i tri hercegovačke jedinice lokalne samouprave, Čapljine, Neuma i Ravnog, u vezi s raspodjelom naknade za korištenje hidroakumulacije.

Sudski postupci su se godinama vodili s obje strane: općine su tužile Elektroprivredu zbog umanjenih uplata, a preduzeće je uzvraćalo protivtužbama. Potpisivanjem Sporazuma sve strane su povukle tužbe i proglasile da su "svi sporovi riješeni".

Međutim, prema mišljenju revizora, način na koji je to učinjeno otvara pitanje zakonitosti i zaštite javnog interesa.

Neum je, faktički, pristao na kompenzaciju višemilionskog iznosa bez jasne odluke Vijeća, čime je dovedena u pitanje transparentnost čitavog aranžmana.

Revizija navodi da se dio ove obaveze, ukupno 5.074.454 KM, sada vodi u vanbilansnoj evidenciji, što znači da nije uvršten u zvanične budžetske izvještaje. Takva praksa dodatno otežava uvid u stvarno finansijsko stanje općine.

Osim ovog slučaja revizori su zabilježili i niz drugih nepravilnosti: 941.095 KM rashoda potrošeno mimo budžeta, javne nabavke vrijedne više od pola miliona KM provedene bez objavljenih informacija ili tendera, popis imovine i obaveza nije proveden, deficit od 1,24 miliona KM ostao nepokriven.

Sve to zajedno čini osnovu za negativno mišljenje revizora.

U svojim preporukama revizori traže da Općina ubuduće planira rashode u skladu sa zakonom, uravnoteži prihode i izdatke, i, najvažnije, da odluke koje zadiru u milionske iznose ne donosi bez saglasnosti vijeća jer se na taj način gubi svaka kontrola nad javnim novcem.

Negativni nalaz za Neum još jednom pokazuje koliko su mehanizmi kontrole na lokalnom nivou slabi, a odluke o javnom novcu često pretvorene u zatvorene političke dogovore između načelnika i javnih preduzeća. Ceh za takvo poslovanje, po običaju, na kraju plaćaju građani.