Životna bitka Seade Kondo (40) iz Sarajeva, započela je u decembru 2022. godine kada je saznala da boluje od karcinoma dojke.

Kad joj je ljekar saopćio dijagnozu, za ovu ekonomisticu po zanimanju, majku 14-godišnje Lune, sve je tog trenutka stalo, svijet se zaledio, a u glavu su navirale misli sve gora od gore... - "imam kćerku, šta ako se desi ono najgore..."

Ali nije bilo vremena za tugovanje, plač, razmišljanje šta ako se ovo ili ono dogodi... Borba sa bolešću morala je početi odmah!

Prvo operacija, mastektomija (uklanjanje obje dojke), a onda ciklusi kemoterapije, gubitak kose...

- Često sam govorila kako sam u tom periodu izgubila identitet, jer koliko god se ne osvrtali na fizički izgled, ženu ipak čine - kosa, njene grudi. U trenutku sam ostala bez svega toga, a onda sam nakon nekog vremena shvatila da život ipak čine neke druge stvari. Danas kad se sjetim tog perioda, često se nasmijem, pomislim kako sam mogla tako razmišljati, jer kosa je porasla, i sada je puno ljepša nego prije, a i grudi su tu... - govori nam uz osmijeh Seada.

Kaže kako je kroz borbu sa bolešću pronašla sebe, pogledala istini u oči i iz svega izašla puno jača, hrabrija, pametnija.

- Često znam reći - više me ne žulja onaj kamenčić u cipeli i to je zaista tako, jer me danas neke stvari, koje su me nekada boljele, više ne bole. Kad vas život udari, onda tek shvatite da se on ne sastoji samo od lijepih stvari, nego da naiđu i teški periodi, iskušenja sa kojima se moramo suočiti.

Veći dio vremena, tokom perioda liječenja, Seada je bila sama u selu Dejčići pokraj Sarajeva, a tako je odlučila kako je kćerka ne bi gledala u teškim situacijama.

- Odluku sam donijela prevashodno da me Luna ne bi gledala u situacijama kada bolest pokazuje svoje najgore trenutke, a onda sam shvatila da takva odluka ima još jednu prednost, a to je da sam sve vrijeme bila na čistom zraku koji mi je itekako godio.

U Dejčićima je Seada donijela odluku i da svoju borbu sa opakom bolešću, sve svoje strahove, nadanja, pretoči u knjigu jedinstvenog naziva "Cvijet iz betona", čiji su odlomci ispunjeni emocijama, inspiracijom, snažnim porukama o istrajnosti i nadi.

- Uvijek sam pisala, ali sam rukopise uglavnom držala za sebe jer sam bila samokritična, težila perfekcionizmu i nikad se nisam usudila nešto od toga pokazati nekome ili objaviti. No bolest je učinila svoje, ona me je natjerala da to izbacim iz sebe. To je bilo i svojevrsno terapijsko pisanje koje mi je pomoglo, nakon čega sam odlučila objaviti knjigu kako bi i drugima bila od koristi. Knjiga jednostavno pokazuje da se moguće i nakon raka vratiti normalnom životu.

Vjeruje, kaže, u Boga i iskušenja koja ljudima daje, a Seada se i 2013. godine suočila sa jednim kada su joj ljekari otkrili dobroćudni tumor hipofize.

- Bez obzira na sve, nikada nisam rekla, zašto baš ja jer Bog najbolje zna zašto je baš meni poslao bolest. Mogu samo kazati da sam iz svega izašla jača jer ranije sam bila daleko osjetljivija, brinule su me stvari koje nisu trebale i više sam se davala drugima nego sebi.

Na pitanje - odakle baš naziv knjige - "Cvijet iz betona" - Seada odgovara kako ju je na to podsjetio doživljaj kada je, nakon što je saznala dijagnozu, izlazeći iz bolnice ispred sebe ugledala jagorčevinu koja je izbijala iz betona.

- Taj trenutak me kasnije, kada sam napisala knjigu, podsjetio na mene, moju borbu, moje izrastanje iz pukotine, betona. Odatle ustvari naziv knjige - cvijet, simbol života, koji izbija iz surovih uvjeta.

Seada kaže kako je karcinom dojke bolest duše jer je dobijaju žene koje su emotivne. Ta ogromna količina emocija, nakon nekog vremena, mora se negdje odraziti.

- Kad sam saznala za dijagnozu, samo sam pomislila - šta će moja Luna. Bez obzira na to što mi je bilo teško, od prvog dana govorila sam istinu, nisam je željela lagati. Kazala sam joj da će mama dati sve od sebe da se izbori. Tako je i bilo... Često joj pričam koliko su važne redovne samokontrole i odlazak kod ljekara, jer moj prvi ultrazvuk, nakon što sam napipala malu kvržicu, bio je uredu. No neki moj unutrašnji instinkt nije mi dao mira, pa sam ponovo otišla na pregled na kojem je otkriven karcinom - naglašava Seada.

Danas ova hrabra žena vodi potpuno normalan život.

Redovna je na kontrolama, a mjesečno prima hormonalnu terapiju.

Nakon radnog dana, vraća se kući jer tamo je, kako nam reče, čeka njena Luna koja je iznova podsjeća koliko je život lijep i da snaga i ljepota mogu izrasti i u najtežim trenucima - baš kao i cvijet iz betona.