Da li je Federacija Bosne i Hercegovine najmanje zadužena i koliko su opravdane tvrdnje Nermina Nikšića, premijera Federacije Bosne i Hercegovine, da se ovaj entitet povoljno zadužio na Londonskoj berzi i da su "stručnjaci iz Ministarstva finansija Federacije BiH" uspjeli dobiti najpovoljnije uvjete?

Objasnio je premijer u svom obraćanju građanima i zašto se Federacija BiH nije zadužila kod Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). 

Tvrdi da Vlada FBiH nije mogla pristati na uvjete koje su iz MMF-a tražili, a tražili su, kaže premijer, da se smanje plaće radnicima i da se povećaju kamate na kredite u bankama.

Ekonomski analitičar Igor Gavran ocijenio je da tvrdnje predstavnika vlasti kako je Federacija BiH dobila gotovo "idealne" uvjete za zaduživanje na Londonskoj berzi nemaju uporište u ekonomskim pokazateljima.

Gavran smatra da je riječ o pokušaju predstavljanja nepovoljnih uvjeta kao velikog uspjeha Vlade FBiH, dok istovremeno, kako navodi, izostaje odgovor na ključno pitanje – zbog čega se Federacija uopće mora toliko zaduživati.

- Sve češće se i kod političara u BiH primjećuju pokušaji oponašanja predsjednika Srbije u izjavama, jer se plasiraju tvrdnje o nekakvim herojskim ili magičnim postignućima za koje često nema dokaza. U tom stilu su i tvrdnje da su finansijski genijalci Federalne vlade gotovo uvjerili Londonsku berzu da ponudi "uvjete iz snova" za zaduženje Federacije - kazao je Gavran.

Prema njegovim riječima, stvarni podaci ne potvrđuju takvu interpretaciju.

 - Uvjeti zaduženja uopće nisu povoljni, ni 2025. ni 2026. godine. Kamatna stopa od pet do 5,5 posto u periodu kada je prosječna kamatna stopa za slične emisije duga u EU bila 3,44 posto teško se može predstaviti kao povoljno zaduženje - istakao je.

Gavran dodaje da je teško očekivati da bilo koja vlada može "na lijepe oči" dobiti povoljnije uvjete od profesionalnih investitora.

- Čak i da je bilo moguće dobiti još nepovoljniju kamatnu stopu, priča da je neko "gotovo prevario" stručnjake Londonske berze i dobio povoljnije uvjete na osnovu nekakve "magije" predstavlja čistu fantastiku - rekao je.

Jedinu mogućnost za povoljnije uvjete vidi u eventualnom dodatnom osiguranju otplate.

- Federacija je eventualno mogla ponuditi dodatne garancije koje prevazilaze uobičajene okvire, poput određene javne imovine ili preduzeća kao osiguranja u slučaju kašnjenja u otplati. Ali ni to ne bi bila nikakva magija, već dodatno povećanje rizika i potencijalne štete za domaće porezne obveznike - smatra Gavran.

Gavran posebno problematizira činjenicu da se Vlada FBiH sve češće okreće zaduživanju.

- Primarno pitanje nije čak ni po kojoj kamatnoj stopi se zadužujemo, nego zašto nam je zaduženje uopće potrebno. Zašto Vlada odgovornim upravljanjem javnim finansijama nije smanjila ili potpuno uklonila potrebu za zaduživanjem, pogotovo kada je riječ o nepovoljnim zaduženjima? - pita Gavran.

On podsjeća da je bilo slučajeva kada se Federacija zaduživala na domaćem tržištu uz praktično zanemarive troškove, što je, prema njegovoj ocjeni, bilo lakše opravdati.

- Ako se zadužujete uz gotovo nepostojeći trošak i taj novac ulažete u razvojne projekte, takvo zaduživanje se može racionalno obrazložiti. Ali zaduživanje na Londonskoj berzi, uz kamatne stope od pet do 5,5 posto, bez jasne i svrsishodne namjene, a radi održavanja budžeta, potpuno je druga priča - kaže Gavran.

Posebno upozorava na rast obima zaduživanja.

Prvo zaduženje na Londonskoj berzi iznosilo je 300 miliona eura, a drugo čak 800 miliona eura. Ko bi takvo dramatično povećanje potreba za novim dugom mogao smatrati pozitivnim i odgovornim? - navodi Gavran.

Prema njegovom mišljenju, odgovorno zaduživanje podrazumijevalo bi da se novac koristi za strateške projekte koji bi kasnije povećali prihode i omogućili smanjenje duga.

Aktuelna Vlada FBiH je, međutim, najavljenu sveobuhvatnu fiskalnu reformu beskrajno odgađala i na kraju je nije provela u obliku u kojem je najavljivana. Umjesto toga, nizale su se različite odluke i uredbe ograničenog trajanja i haotične provedbe, koje ne mogu zamijeniti sistemsku fiskalnu reformu - ocjenjuje Gavran.

Govoreći o argumentima da je zaduživanje na međunarodnom tržištu bolje od aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), Gavran kaže da takva poređenja nisu uvjerljiva.

- MMF ne nudi povoljnije uvjete zato što je humanitarna organizacija, nego zato što uz kreditiranje traži provođenje određenih reformi i mjera kojima bi se osiguralo efikasnije korištenje novca, bolje upravljanje javnim finansijama i veća sposobnost otplate kredita - objašnjava.

Prema njegovim riječima, MMF ne mora nužno tražiti linearno smanjenje plaća.

- Nije mi poznat nijedan slučaj da je MMF tražio smanjenje pojedinačnih plaća kao uvjet aranžmana. Uvjeti su uglavnom širi i ostavljaju prostor za različita rješenja koja mogu dati slične rezultate - navodi Gavran.

On smatra da bi fokus trebao biti na smanjenju neracionalne i nenamjenske potrošnje, ali i povećanju redovnih prihoda.

- To može uključivati smanjenje ukupnog izdvajanja za plaće u odnosu na ukupne rashode, ali ne znači automatski smanjenje plaća potrebnim i kvalitetnim radnicima. Ako bi vlast reorganizirala administraciju, ukinula nepotrebna radna mjesta i uskladila primanja s efikasnošću rada, nema razloga da se smanjuju plaće radnicima koji su potrebni, kompetentni i efikasni - kaže Gavran.

Ističe da bi problem trebalo tražiti u političkom zapošljavanju i neracionalnim troškovima.

- Previsoke plaće nekompetentnih ljudi koji su zaposleni preko veza ne treba samo smanjiti, nego takva radna mjesta treba ukinuti. Za odgovornost onih koji su ih zapošljavali i time nanosili štetu budžetu treba postojati i odgovornost - smatra Gavran.

Gavran odbacuje i tvrdnje da bi eventualni aranžman s MMF-om automatski doveo do povećanja kamatnih stopa za građane i privredu.

- Povećanje kamatnih stopa može biti nečija preferencija, ali ne može biti zahtjev prema jednom entitetu ili državi koja nema vlastitu monetarnu politiku. Mehanizmi utjecaja na kamatne stope postoje, ali su ograničeni i uglavnom ne omogućavaju direktno upravljanje kamatnim stopama - objašnjava.

Prema njegovim riječima, teško je zamisliti da bi MMF tražio od banaka da povećaju kamate.

- Intervenirati na tržištu kako bi se kamatne stope povećavale teško je opravdati i izvesti u aktuelnim zakonskim okvirima. Kamatne stope su i sada previsoke, kao i pojedine naknade banaka - navodi.

Gavran smatra da bi odgovornije upravljanje javnim finansijama, upravo suprotno, moglo smanjiti tržišni rizik.

- Tvrdnja da bi aranžman s MMF-om obavezno podrazumijevao povećanje kamatnih stopa na kredite građana i privrede potpuno je apsurdna. Takav aranžman bi mogao smanjiti tržišni rizik jer bi obavezao entitetsku vladu na odgovornije upravljanje javnim finansijama, a to bi jedino moglo pomoći smanjenju kamatnih stopa - zaključio je Gavran.

Galijašević: Prepisali smo model zaduženja od RS-a

Miralem Galijašević (SDA), član Odbora za ekonomsku politiku i finansije u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, za Faktor ističe da premijer Federacije BiH izjavom da je MMF tražio od ovog entiteta da poveća kamate na kredite ne stoji jer banke imaju svoje fondove, uprave i u BiH je slobodno tržište. 

 - To apsolutno ne stoji jer komercijalne banke imaju svoje uprave koje odlučuju o kamatnoj stopi na kredite, to nema veze sa zahtjevima MMF-a. Oni od nas traže reforme, a sve je stalo - ističe Galijašević.

Objašnjava da je Londonska berza najnepovoljnije mjesto za zaduživanje i da tu ne može pomoći ni "visprenost stručnjaka iz Vlade FBiH".

- Samo su prepisali model zaduživanja iz RS-a - zaključuje Galijašević. 

Zastupnik Demokratske fronte (DF) u Parlamentu Federacije BiH Mirza Čelik za Faktor je ocijenio da je Vlada Federacije BiH građanima predstavima uljepšanu ekonomsku sliku, dok su stvarni životni troškovi, stanje penzionera, zaduživanje i izostanak ključnih reformi mnogo ozbiljniji.

On smatra da se tvrdnjom da je Federacija među najmanje zaduženim u regiji pokušava skrenuti pažnja sa, kako tvrdi, ubrzanog rasta novog duga.

Posebno je problematizirao emisije obveznica i zaduživanje na međunarodnim finansijskim tržištima, upozoravajući da će obaveze po tim kreditima vraćati buduće generacije.

- Novac od novih zaduženja ne ide u dovoljnoj mjeri u kapitalne projekte, nego se koristi za krpljenje budžetskih rupa i tekuću potrošnju - tvrdi Čelik.