Dok Vlada Federacije Bosne i Hercegovine najavljuje novi Zakon o radu kao korak prema "modernizaciji i usklađivanju s evropskim standardima", sindikati upozoravaju da bi se iza te reforme moglo kriti najdublje potkopavanje radničkih prava u posljednjih 20 godina.

Prednacrt zakona, koji je Ministarstvo rada i socijalne politike uputilo u javnu raspravu, po mišljenju sindikalnih organizacija, pretvara sigurnost zaposlenja u privilegiju, a radnike gura u još veću neizvjesnost. 

Faktor je došao do teksta primjedbi na prednacrt Zakona o radu u Federaciji BiH koje je Samostalni sindikat radnika Bosne i Hercegovine uputio Vladi Federacije BiH, odnosno resornom ministarstvu.

U više od pedeset članova, zakon mijenja gotovo sve što određuje odnos poslodavca i radnika – od ugovora, otkaza i radnog vremena, do kolektivnih ugovora i sindikalnog organizovanja.

U sindikalnim analizama već se spominje termin "zakon o fleksibilnom otpuštanju" jer bi, kako tvrde, svaki radnik mogao postati privremen, raspoloživ i lako zamjenjiv.

Prednacrt novog Zakona o radu Federacije BiH, koji je Ministarstvo rada i socijalne politike uputilo u javnu raspravu, već je izazvao oštre reakcije sindikata.

Prema ocjenama Saveza samostalnih sindikata BiH, riječ je o dokumentu koji ne samo da ne unapređuje položaj zaposlenih, nego sistematski razgrađuje postojeće mehanizme zaštite radnika.

Iako vlasti tvrde da se zakon "usklađuje s evropskim standardima", sindikati upozoravaju da se iza te fraze krije niz odredbi koje idu direktno u korist poslodavaca – kroz fleksibilnije otkaze, nesigurne oblike zapošljavanja, te ograničavanje sindikalnih prava.

Jedna od najspornijih novina je skraćenje rokova za otkaz i uvođenje niza novih razloga zbog kojih radnik može ostati bez posla. Umjesto da se ojačaju mehanizmi zaštite, predloženi članovi Zakona zapravo pojednostavljuju proceduru za poslodavca, dok radniku ostavljaju manje prostora za žalbu ili sudsku zaštitu.

Sindikati tvrde da bi to u praksi značilo da radnici mogu biti otpušteni gotovo bez ikakve stvarne mogućnosti odbrane, a sudski postupci bi trajali godinama – što već danas obeshrabruje mnoge da uopće pokreću tužbe.

U obrazloženju zakona često se ponavlja riječ "fleksibilnost", što bi, prema mišljenju sindikata, trebalo značiti jedno – jeftiniji i zamjenjiviji radnik.

Prednacrt uvodi mogućnost šire primjene ugovora o radu na određeno vrijeme, bez stvarnog ograničenja broja ponavljanja. To otvara prostor da radnici godinama rade u nesigurnom statusu, bez prava na otpremninu, godišnji odmor ili kreditnu sposobnost.

- Takav model rada vodi u potpunu nesigurnost i pretvara radnike u privremenu robu na tržištu rada - stoji u sindikalnoj analizi.

U praksi bi to značilo da se "stabilan" posao u javnom i realnom sektoru polako pretvara u stalno probni odnos.

Još jedna od ključnih primjedbi odnosi se na ograničavanje uloge sindikata. Novi zakon bi, prema sadašnjem prijedlogu, omogućio lakše potpisivanje individualnih ugovora mimo kolektivnih, čime bi se zaobišle zajedničke zaštitne odredbe dogovorene između radnika i poslodavaca.

To se posebno odnosi na članove koji regulišu štrajk i sindikalno organizovanje. Umjesto da garantuje zaštitu sindikalnih predstavnika, zakon uvodi dodatne administrativne prepreke, pa čak i mogućnost disciplinskog postupka protiv onih koji "zloupotrebljavaju pravo na štrajk".

Za sindikate, to je direktan udar na samu srž radničke borbe: "Ako se radnik plaši izgubiti posao jer je član sindikata ili jer je učestvovao u štrajku, onda više ne govorimo o pravu na rad, nego o pravu na poslušnost".

Još jedno pravo koje bi, prema sindikatima, moglo nestati u tišini jeste – topli obrok. U prednacrtu Zakona o radu FBiH nema jasne odredbe koja bi obavezala poslodavce da radnicima osiguraju naknadu za ishranu tokom radnog dana, bilo kroz obrok na poslu ili kroz novčanu naknadu.

Umjesto toga, predviđeno je da se ta pitanja "uređuju kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu", što znači da u firmama gdje nema sindikata – a takvih je sve više – poslodavac sam odlučuje da li će isplaćivati topli obrok i u kojem iznosu.

Sindikati upozoravaju da se time ukida jedno od temeljnih prava iz radnog odnosa, koje je imalo i simboličnu i socijalnu funkciju.

- Topli obrok nije luksuz, to je osnovno pravo radnika koji osam sati provodi na poslu. Ukidanjem ove obaveze poslodavci praktično smanjuju plaću, ali bez da to tako nazovu -  navodi se u primjedbama.

Za većinu zaposlenih u realnom sektoru to znači da bi njihova stvarna mjesečna primanja mogla biti manja i do 200 KM jer se topli obrok i regres više ne bi tretirali kao obavezni troškovi poslodavca, nego kao "mogućnost".

U članu koji se odnosi na radno vrijeme, sindikati vide još jednu klopku. Prednacrt uvodi mogućnost tzv. raspoređenog radnog vremena i "fleksibilnog rasporeda sati", što bi poslodavcima omogućilo da radnika zovu po potrebi, bez jasnog plana ili nadoknade.

Drugim riječima – radnik bi morao biti stalno "na raspolaganju", iako se to u zakonu ne zove prekovremeni rad. Takav model već je kritikovan u zemljama regiona jer u praksi briše granicu između radnog i privatnog života.

Zabrinutost izaziva i način na koji zakon tretira zašti