Uživanje u grožđu datira još od drevnih naroda, koji su ga koristili kao eliksir mladosti.

Pretpostavlja se da je prvo grožđe raslo oko obala Crnog mora šireći se ka jugu, još prije osam hiljada godina.

Kožica crnog grožđa veoma je vrijedna jer obiluje fenolnim materijama koje mu daju boju i ukus, a ljudima zdravlje. Sadrži i polifenole rezveratrole, antocijane, katehine i kvercetine. Oni su antioksidansi koji uništavaju štetne supstance, kao i slobodne radikale.

Čuvaju i prohodnost arterija smanjujući tako rizik za bolesti srca. Smanjuju i zgrušavanje krvi i snižavaju loš holesterol. Za rezveratrol je dokazano da pozitivno utiče na mentalne i druge funkcije mozga, smanjujući rizik od moždanog udara.

Crno grožđe trebalo bi jesti što češće i zbog kalijuma, mangana, vitamina C, B1 i B6. Ali i zbog obilja biljnih vlakana, kalcijuma i željeza. Istraživanja su pokazala da crno grožđe povećava nivo melatonina, hormona neophodnog za dobar san.

Bijelo grožđe je u mnogo čemu slično crnom. Ima približno istu energetsku vrijednost, što znači otprilike 20 posto šećera, ali je u odnosu na crno grožđe siromašno fenolima. Također nije pretjerano bogato ni kalijumom i kalcijumom.