Skoro milijarda KM data je za protivminsko djelovanje u Bosni i Hercegovini, dok se istovremeno ne nazire vrijeme kada će naša zemlja biti očišćena od mina.

Centar za uklanjanje mina u BiH (BHMAC) pripremio je, na desetak stranica, "sveobuhvatnu analizu procesa deminiranja od 1996. do kraja 2024. godine".

Krenulo se od početne procjene koju je dao tadašnji IFOR u periodu od 1996. do 1999. da u BiH ima otprilike milion mina i još toliko neeksplodiranih ubojitih sredstava.

Godine 1999. je sumnjiva površina iznosila 4,200 kvadratnih kilometara ili 8,2 posto od ukuopne teritorije Bosne i Hercegovine. Stotine hiljada građana bilo je ugroženo. Zabilježeno je da su do 2024. 624 osobe poginule od mina. Daleko je veći broj povrijeđenih.

Početak ove godine dočekali smo sa 822 kvadratna kilometra minsko sumnjive površine. Ove godine ugašen je još jedan mladi život. Poginuo je 19-godišnji Mehmed Hasanamidžić u obilježenom minskom polju u dobojskom naselju Hodžići, u koje je ušao kako bi vratio koze.

S druge strane, od 2002. do 2024. godine, dakle za 22 godine, za finansiranje protivminskog djelovanja dato je nešto više od 875,5 miliona KM, mahom stranih donacija.

BHMAC napominje da je bilo donacija i prije 2002. godine, ali ne znaju tačno koliko. Stoga nije greška procijeniti da je milijarda data za protivminsko djelovanje u protekle tri decenije.

- Godišnji izvještaji su se počeli raditi tek od 2002. kada je formiran BHMAC tako da za period od 1996. do 2001. nemamo detaljnih informacija o iznosu finansijskih sredstava. Na osnovu analize dokumentacije iz arhive utvrdili smo da su donatori bili Svjetska banka i SAD – navode u analizi.

Za 22 godine, institucije vlasti u BiH su dale nepunih 400 miliona KM, javna preduzeća 12,4 miliona KM, a nepunih pola miliona privredna društva. No Vijeće ministara i entitetske vlade izdvajale su novac samo za plaće, ne direktno za deminiranje.

- U ukupno realiziranom budžetu uključena su i finansijska sredstva koje je izdvojilo Vijeće ministara BiH, Vlada FBiH i RS-a kroz godine, ali samo za plaće zaposlenih u Centru za uklanjanje mina u BiH, Oružanih snaga BiH i entitetskih civilnih zaštita, nije bilo direktnog izdvajanja za deminiranje, odnosno za raspisivanje konkursa za deminiranje - ukazao je BHMAC je u analizi.

Bosna i Hercegovina je, kao potpisnica Konvencije o zabrani upotrebe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protivpješadijskih mina i o njihovom uništavanju (Otavske konvencije) četiri puta tražila produženje desetogodišnjeg roka za deminiranje. Posljednji rok je 2027. godina, ali je već poznato da će pred njegov istek BiH i peti put tražiti produženje.

Ono što smo uspjeli jeste da je, nakon tri roka, od septembra 2023. Bosna i Hercegovina zvanično proglašena slobodnom od kasetne municije.

BHMAC je upozorio da se BiH dugi niz godina suočava s ozbiljnim izazovima u procesu humanitarnog deminiranja, te da su vlastita izdvajanja iz budžeta i dalje znatno ispod potrebe.

- Ovaj problem dodatno je pogoršan postepenim smanjenjem međunarodne donatorske podrške, posebno nakon 2012. Razlozi za pad donacija uključuju slabe rezultate klasičnih metoda deminiranja (gdje su čišćene površine često bile bez pronađenih mina), afere koje su narušile povjerenje (poput hapšenja direktora BHMAC-a 2014. godine zbog koruptivne afete) i promjene prioriteta kod međunarodnih donatora – pišu iz BHMAC-a.

Tvrde da je svoje učinila i pandemija koronavirusa, kao i problemi poput nepristupačnog terena, neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, zakonskih neusklađenosti i političke nestabilnosti.

- Ovisnost o donatorima i nedostatak odgovornosti domaćih institucija dodatno su pogoršali situaciju. Kada su sredstva bila dostupna, njihovo korištenje bilo je otežano administrativnim preprekama i slabim kapacitetom za provedbu. Sve to rezultiralo je smanjenom realizacijom godišnjih planova, što je imalo direktan utjecaj na broj deminerskih operacija i ukupnu djelotvornost procesa – naveli su iz BHMAC-a.

Zaključili su da će proces deminiranja ostati spor, fragmentiran i podložan vanjskim utjecajima bez većih i stabilnih domaćih izdvajanja, unapređenja zakona i institucija i uspostave djelotvornog sistema kontrole kvalitete rada.