Meliha Mulahalilović-Žiško, osnivačica MAMF konferencije, podijelila je na društvenim mrežama svoje iskustvo iz Opće bolnice u Sarajevu, u kojoj je provela 16 dana.

Mulahalilović-Žiško je napisala "da je sprat postao njen dom početkom jeseni, dok je čekala jednu malu djevojčicu da dođe na svijet".

- Preeklampsija i komplikacije sa visokim pritiskom dovele su me na Odjel ginekologije - patologija trudnoće. A ipak, ovaj tekst nije o komplikacijama. Bila sam na ovom odjelu i ranije, u razmaku od deset godina, i mogu reći - standardi su nevjerovatni. Voljela bih da svaka trudnica u BiH ima ovakve uvjete za porod, i da baš ova ginekologija bude mjera kojoj težimo. Jer ovdje pojedinac i tim imaju drugu dimenziju - napisala je Mulahalilović-Žiško.

Navela je "da su na ovom odjelu trudnoće, i puno toga se može zakomplicirati u samo par minuta, pa su zbog toga redovna mjerenja, nalazi i praćenja od presudnog značaja".

- Pored trudnica, ovdje leže i žene koje prolaze kroz različite operativne zahvate, od cisti, mjehura koji gube funkciju, do materica koje moraju izvaditi.

Dodala je da su "trudnice pod posebnim nadzorom, i u prosjeku svaka ima najmanje tri CTG-a dnevno, tri terapije, plus vanredne nalaze i ultrazvuke".

- Buđenja su već u 5.30 sati. Ali, ljudi moji, kako je to sinhronizovano. Sestre su prave lavice - predaju svaku smjenu kao najčasniju borbu života. Nema "sačekat ćemo" ili "ponovit ćemo kasnije" - na svaki mig reaguje se odmah. A osmijeh Nejre, Ajle, Nihade, Merse, Merime, Irme, Edine, Adne, Medine i drugih nikad ne izostane, baš kao ni ono držanje za ruku koje ti stigne u trenutku kad ti najviše treba. A doktori... danima sam ih posmatrala, tražeći možda umor, nervozu, namćorast izraz lica bar nekad u smjeni. Ništa od toga nisam vidjela. Noćne smjene su teške, pacijentice dolaze i vanredno, nema sna, nema predaha. Vanrednih carskih je više nego što možeš pomisliti. A opet, kada ugledaš doktorice Aidu, Arminu, Maju, Eminu, Ninu, ili doktore Spahovića, Zubića, Mišeljića - znaš da gledaš snagu koja se ne da poremetiti. I bude ti žao što nisi doktor - opisala je Mulahalilović-Žiško svoje dane u Općoj bolnici.

Navodi "da joj je trudnoću do 36. sedmice pratio dr. Admir Rama, a onda je u devetom mjesecu po protokolu preuzeo drugi sprat, koji su je doveli do kraja".

- Biti u bolnici uvijek je i trenutak preispitivanja. Pomisliš - možda bi svako trebao provesti barem jedan vikend godišnje u takvom okruženju. Da vidi kako trudnica svaki novi dan dočekuje kao blagoslov, da osjeti kako izgleda bukvalno borba za život - svoj i tuđi, da shvati kako je onaj mali ormarić kraj kreveta sve materijalno što u tom trenutku imaš. Ali bolnice su i mjesta gdje se rađaju majke i djeca. Radost života. Kakve sam samo cimerke imala tih dana. Svaka je zadnji atom snage davala u svojim trudovima. Gledala sam kako se bore ze Asju, Nuha, Seida, Esmu, Unu, Saru i još mnogo novih života. I zato - rode ne donose djecu. Djecu donose divni ljudi u bijelim mantilima i sestre u plavim uniformama, sa šarenim kroksicama na nogama. Ne zaboravimo koliko su neke profesije drugačije, teže, zahtjevnije. I ne zaboravimo im reći - hvala - navodi u svojoj objavi Mulahalilović-Žiško.