Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine u svom obraćanju pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija kazao je da svjedočimo   kako se svjesno i planirano isprovocira određeni oružani sukob, da bi se zatim kroz korištenje značajne oružane sile, kojoj se neka država, sa manjom ili slabijom oružanom silom, ne može oduprijeti.

- Nakon toga se od napadnute države zahtijeva da sjedne za pregovarački stol i potpiše odricanje od dijelova svoje teritorije, navodno u ime mira a zapravo u ime sile.

Vjerujem da svi mi u ovoj sali znamo, da Povelja Ujedinjenih nacija omogućava mijenjanje državnih granica, ali isključivo dobrovoljnim dogovorom između država ali bez upotrebe oružane sile ili političkog pritiska iza kojeg stoji oružana sila.

Međutim, ako se oružana sila koristi da bi se druga strana prisilila da pristane na nametnuti dogovor u kojem gubi dio svoje teritorije, onda tu nema dobre i iskrene volje, već ima samo prisile, što je u suprotnosti sa više akata međunarodnog prava.

U ovom konkretnom slučaju, mislim na Ukrajinu i na pritiske kroz koje ona kao suverena država prolazi, a u kojima se od nje traži da se odrekne dijelova svoje teritorije, radi postizanja navodno trajnog i održivog mira.

Jesmo li u tom konkretnom slučaju, sudionici promjene svjetskog poretka, u kojem se mir ne postavlja kao konačni cilj, već se rat i oružana sila pojavljuju kao legitimno sredstvo za postizanje političkih ciljeva velikih geopolitičkih aktera?  

Osvrnuo se Komšić u svom govoru i na dešavanja u pojasu Gaze, kazavši da jednako neželjenu situaciju, danas, imamo i na tom prostoru, gdje se, kako je rekao, nad lokalnim stanovništvom vrši takvo nasilje, koje u svom obliku ukazuje na više elemenata genocida.

- Osim što je takvo nasilje neopravdano i neprihvatljivo, na isti način je neprihvatljiva šutnja, a povremeno i odobravanje, koje dolazi iz različitih političkih krugova u svijetu.

O kakvom miru, razvoju ili zaštiti ljudskih prava, možemo uopće govoriti ako se dozvoljava ovakvo nasilje, nasilje sa oblicima genocida nad palestinskim narodom?

Ovdje se radi o velikom izazovu sa kojim se danas suočavamo i od njega ne možemo bježati, niti ga zarad nekih viših oportunističkih interesa, kontinuirano prešućivati. Podsjetimo se samo one sintagme: šutnja je zapravo izraz ili kukavičluka ili odobravanja - kazao je Komšić.

Govoreći o Bosni i Hercegovini, Komšić je podsjetio da je prije nešto više od 30 godina, Bosna  Hercegovina bila suočena sa agresijom koja je dolazila iz susjednih zemlja.

- U to vrijeme, organizacija Ujedinjenih nacija, formirala je mirovne vojne snage pod nazivom UNPROFOR, u čijem sastavu su učešće uzele zemlje koje su za tako nešto izrazile interes.

Uloga UNPROFOR-a bila je takva, da su oni u najvećoj mjeri bili puki posmatrači niza ratnih zločina, etničkog čišćenja pa na kraju i genocida koje su agresori na Bosnu i Hercegovinu počinili.

Naravno, bilo je i pozitivnih primjera aktivnosti UNPROFOR-a, što svakako ne treba zaboraviti i na tome smo iskreno zahvalni.

Ali je, nažalost, ostala mrlja na toj misiji Ujedinjenih nacija, jer pojedini zapovjednici UNPROFOR-a nisu htjeli aktivirati zračne udare, kako bi se spriječilo etničko čišćenje, a posebno genocid počinjen u Srebrenici, u julu 1995. godine.

Nažalost, genocid u Srebrenici je počinjen, stotine hiljade građana širom Bosne i Hercegovine tokom agresije su izgubili živote, još više ih ranjeno dok je više od milion građana raseljeno širom svijeta - kazao je Komšić, podsjetivši da je pred Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu, kojeg su osnovale ove Ujedinjene nacije, utvrđena krivica više lica za počinjeni genocid, kao i postojanje niza udruženih zločinačkih poduhvata, koji su svi imali isti cilj – etničko čišćenje sa stvaranjem etnički čistih dijelova teritorije u Bosni i Hercegovini, kako bi se ti dijelovi odvojili od Bosne i Hercegovine i pripojili susjednim državama.

Podsjetio je da je na ovom mjestu u Ujedinjenim nacijama prije nešto više od godinu dana izglasana i Rezolucija o genocidu počinjenom u Srebrenici, što, kako je rekao, smatra važnim iskorakom, ne samo za BiH, nego i šire, jer je njena snaga u njenoj mjeri mogućeg spriječavanja nekih novih mogućih genocida.

- Iako smo bili suočeni sa lobiranjem više država da se takva Rezolucija ne usvoji, ona je ipak donesena. Tada smo vidjeli, da postoje i one države, koje radi vlastitih političkih razloga ili političkog komoditeta, nisu bile spremne da podrže tekst Rezolucije koji je bio oslonjen na donesene presude Međunarodnog krivičnog suda iz Haga a kojeg su, ponoviću još jednom, osnovale ove Ujedinjene nacije - istakao je Komšić.

Podsjetio je i da je u tom periodu agresije na BiH, međunarodna zajednica, kroz organe UN-a, uvela emargo našoj zemlji na kupovinu oružja i time spriječila odbranu BiH od dvostruke agresije.

- Radi tog embarga, agresija na Bosnu i Hercegovinu je trajala skoro četiri godine i nepotrebno je izgubljen veliki broj ljudskih života - kazao je Komšić.

Osvrnuo se i na Dejtonski sporazum koji je, kako je rekao, donio neopohodni mir i da je BiH zahvalna na tome.

-Ali je istovremeno stvorio takav sui generis politički sistem u Bosni i Hercegovini, koji danas, 30 godina nakon njegovog stvaranja, predstavlja problem za normalno funkcionisanje države Bosne i Hercegovine.

Takav politički sistem na sadrži demokratiju, već neki njen devijantni oblik nezabilježen u praksi bilo gdje u svijetu, u kojem se etnička pripadnost stavlja u prvi plan i time u cijelosti negiraju osnovna ljudska prava, te paralelno tome podriva demokratija u tolikoj mjeri da ona više skoro da i ne postoji.

Taj politički sistem možemo nazvati incidentnim političkim sistemom, koji neprekidno destabilizuje državu Bosnu i Hercegovinu. Zašto ovdje spominjem demokratiju? Iz najmanje dva razloga.

Prvi je da one države koje se opredijele za demokratiju i njene principe trebale bi imati mogućnost da tu demokratiju u cijelosti primjene u svome okrilju, potpuno svjesni da postoji i jedan broj država koje iz njihovih razloga, bili oni historijski, kulturološki ili religijski, ne žele demokratiju i njene principe.

Bosna i Hercegovina se  jasno opredijelila za demokratiju i tranziciju iz prethodnog političkog sistema u neki, novi, demokratski politički sistem, ali nam se to kroz elemente političkog sistema koji je utvrđen Dejtonsko-Pariškim sporazumom, u stvarnosti kontinuirano onemogućava.

Drugi razlog, odnosi se na to da, nakon što smo bili suočeni sa embargom na uvoz odbrambenog oružja tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, u ovo današnje vrijeme Bosna i Hercegovina suočava se sa embargom na demokratiju, što svojim političkim i diplomatskim aktivnostima nastoje obezbijediti pojedini akteri iz međunarodne zajednice.

Dakle nakon što smo imali embargo da se branimo danas imamo embargo na demokratiju i demokratski razvoj.

Govoreći o demokratiji i  individualnim ljudskim pravima, Komšić je podsjetio i na presudu u predmetu "Kovačević" pred Evropskim sudom za ljudska prava.

- Predmet koji je vama nepoznat, možda i nebitan ali je nama u Bosni i Hercegovini iznimno važan.

To je predmet u kojem je apelant tražio jednostavnu, opravdanu i logičnu zaštitu svog aktivnog biračkog prava, koje mu je onemogućeno.

Predmet je u prvostepenom postupku riješen u korist apelanta Kovačevića uz utvrđeno postojanje etno-teritorijalne diskriminacije, što je onda dio međunarodne zajednice, ulažući enormne diplomatske i finansijske napore nastojao anulirati u drugostepenom postupku - kazao je Komšić, te istakao kako se jedna od zemalja,  što je potpuno neshvatljivo i neprihvatljivo, dala je finansijsku donaciju Evropskom sudu za ljudska prava i pojavila se kasnije, u tom istom predmetu kao zainteresirana strana, što je izraz klasične političke korupcije.

- Zato se ovdje postavlja logično pitanje – da li se presude međunarodnih sudova mogu kupiti? U obaranju te presude aktivno je učestvovao i Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, iako mu to nisu ovlaštenja data Dejtonsko-Pariškim sporazumom, ulažući također enormna finansijska sredstva iz nepoznatih izvora za čije korištenje nije imao potrebnu saglasnost Vijeća za implementaciju mira - rekao je Komšić.

Podsjetio je sve presude Evropskog suda za ljudska prava i nepoštivanje istih, ali i da ljudska prava nisu privilegija, već trajna civilizacijska obaveza.