Stanovnici najudaljenijih mjesnih zajednica u Srebrenici Luke i Kruševog Dola, povratnici Bošnjaci, mjesecima apeluju, mole za pomoć u prikupljanju novca kako bi mogli do kraja asfaltirati put koji ih vodi ka Sarajevu i drugi, prema Srebrenici. Godinama, kažu, traje njihova borba za svaki komad asfalta.

- Srebrenice se svi sjete jedino 11. jula i to je sve. Tada se sjete nevino ubijenih, ali niko se ne zapita šta je sa onima koju su živi, koji su se vratili na svoje, kako žive. Sjetite se i nas živih! Godinama sakupljamo novac za asfaltiranje puta prema našim mjesnim zajednicama. Do sada smo sakupili pola miliona KM i sigurno nam još toliko treba da se asfaltira put koji nas vodi prema Sarajevu. To je novac nas mještana i dijaspore - priča nam Muhamed Sinanović, predsjednik Mjesne zajednice Luka kod Srebrenice.

Kaže, tražili su pomoć od svih općina u Federaciji.

- Dobili smo odbijenicu od sarajevske Općine Novi Grad. Kažu da nisu u mogućnosti pomoći. Još nam nisu odgovorili iz drugih općina - govori Sinanović.

Pitali smo od čega žive u ovim planinskim selima.

- Ja se bavim stočarstvom, poljoprivredom. Imam nešto ovaca i krava. Uzgajam hranu za svoju porodicu i stoku. U Luci imaju 22 porodice, a u Kruševom Dolu 14 porodica. Ukupno nas je 76 stanovnika - kazuje Sinanović.

Prva najbliža osnovna škola udaljena je 50 kilometara od Luke i jedno vrijeme Muhamedov sin Hakija bio je jedini osnovac i to odličan učenik. Uprkos teškoćama Muhamed nikada nije ni pomislio da svoje dijete liši školovanja.

- Svaki dan smo se vozili 100 kilometara. Sada je Hakija prvi srednje. Ide u Mašinsku školu u Bratuncu, a živi u internatu u Potočarima. Ima još jedan srednjoškolac ovdje, ali on ide jednom sedmično u školu. Imam sada i curicu koja je osnovac. Sada i nju vozim u školu i nazad. Tako je kako je - priča Sinanović.

Upitali smo gdje se liječe.

- U Srebrenici. Ali da biste došli do ljekara, potrebno je da imate vozilo i novca za benzina. Ali ko nas pita. Nas su svi zaboravili - priča Muhamed.

U selu je obnovljena i džamija Jusuf, a. s., ali da bi imali hodžu, mještani moraju između sebe skupiti novac za njegov boravak.

- Mi hodžu finansiramo svojim parama, plaćamo da imamo hodžu tu, preko cijele godine uz pomoć dijaspore. Hodža ima smještaj, živi u mesdžidu - ispričao nam je Sinanović.