Na 21. radnoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, tokom razmatranja Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, koji je predložen po skraćenom postupku, upozorio sam na dva ključna problema.

Prvi, da niko u Vladi nije znao tačno reći kolika će biti porodiljska naknada.

Drugi, da se zakoni ovakve važnosti ne smiju donositi po skraćenom postupku, posebno zato što Trojkina skupštinska većina potpuno pogrešno tumači poslovnik te zastupnicima, u takvim procedurama, uskraćuje pravo na amandmane.

Ta upozorenja su se nažalost i obistinila jer svjedočimo neviđenom pravnom i finansijskom skandalu, koji će budžet Kantona Sarajevo koštati stotine hiljada maraka.

Mjerodavna odredba Zakona o socijalnoj zaštiti u članu 149. stav (1) jasno propisuje:

Žena - majka u radnom odnosu, koja najmanje 12 mjeseci prije odlaska na porodiljsko odsustvo ima zaključen ugovor o radu ili rješenje o zasnivanju radnog odnosa i prijavu na obavezno osiguranje, ostvaruje naknadu plaće u iznosu 60 posto najniže federalne plaće.

Dakle, Zakon jasno i nedvosmisleno kaže da porodiljska naknada iznosi 60 posto najniže federalne plaće. Najniža plaća za 2025. godinu je 1.000 KM, što znači da naknada mora da iznosi 600 KM. I tačka!

Međutim, Instrukcija, odnosno podzakonski akt Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice, određuje iznos naknade na 756,60 KM. Time podzakonski akt ne samo da proturječi Zakonu, nego ga praktično stavlja van snage. Ovo nije samo obična greška, već sabotaža i prevara građana.

Koliko će ovo koštati građane?

Ta jedna "sitna" greška u obračunu stajat će budžet stotine hiljada maraka. To je novac građana, novac za škole, zdravstvo i socijalne usluge. A sve zato što Vlada i većina u Skupštini Kantona Sarajevo zakone donose preko koljena, bez provjere, bez ozbiljnosti i bez odgovornosti za posljedice.

Nažalost, ovo nije izolovan slučaj. Trojka je sistematski pretvorila pravni poredak u skup privremenih rješenja, stalnih izmjena i podzakonskih akata koji negiraju zakone. Ako zakoni i podzakonski akti moraju stalno da se popravljaju, to nije znak fleksibilnosti već dokaz nestručnosti, da su način rada i politike loše.

U osjetljivoj oblasti poput zaštite porodice s djecom, gdje građani očekuju sigurnost i izvjesnost, Trojka kontinuirano uvodi konfuziju svojim improvizacijama, stvarajući nesigurnost.

Porodice s djecom zaslužuju stabilnost i izvjesnost. Njima se ne može svaka dva mjeseca mijenjati zakon ili podzakonski akt, niti im se može servirati pravna i finansijska nesigurnost.

Ovaj slučaj je eklatantan primjer pravne i finansijske anarhije u Kantonu Sarajevo, čiji je tvorac Trojka. Ako se zakoni i podzakonski akti moraju stalno mijenjati, to znači samo jedno - da politike koje Trojka pretače u pravne propise nisu dobre.

A kada se pogriješi u oblasti kakva je zaštita porodice s djecom, šteta je višestruka. I za budžet i za povjerenje građana, kao i za same porodilje koje umjesto podrške dobijaju birokratski haos i nesigurnost.

Nažalost, cijenu te neodgovornosti plaćaju građani Kantona Sarajevo i to svojim novcem i svojim povjerenjem u institucije koje bi morale biti stub pravne sigurnosti, a pretvorene su u poligon za neprekidnu pravnu improvizaciju trenutnog "facebook menadžmenta".

Mjerilo svake politike im je da li će se na tome „rješenju“ moći reklamirati, a ne kakve će to posljedice imati u praksi. Zato je puno ljepše i lakše dijeliti besplatne karte za SFF, nego isplatiti novac za stambene poticaje mladima.

Upravo ovako završavaju Trojkini "skraćeni postupci", čiji je stvarni cilj onemogućiti zastupnicima opozicije amandmansko djelovanje i faktički ih isključiti iz zakonodavne procedure.

I onda se čudimo zašto Forto nema pojma šta je granična linija?!