Rak dojke je najučestaliji maligni tumor kod žena i prvi uzrok smrti od malignih bolesti u ženskoj populaciji.

Još 1962. godine američki naučnici iznijeli su podatak da će broj oboljelih od te vrste karcinoma svake godine rasti.

Amerikanici su nam dakle davno rekli da će iz godine u godinu sve više žena obolijevati od raka dojke, no ono što je posljednjih godina novo i zabrinjavajuće je što je sve više mlađih žena u Federaciji BiH sa tom dijagnozom.

Prim. dr. Harun Drljević, načelnik Odjela za bolesti dojke u Kantonalnoj bolnici Zenica, kaže da se "prosječna starost žena, kod kojih je otkriven rak dojke, nezaustavljivo kreće ka dolje i da je sve više oboljelih djevojaka".

- Moja najmlađa pacijentica imala je 26 i po godina - kaže onkološki hirurg koji kao ljekar radi 40 godina, a posljednjih 15 isključivo se bavi karcinomom dojke.

- Rak dojke nekada je bio u vezi isključivo sa starijom populacijom, danas su to sve mlađe žene koje su radno sposobne, koje su u procesu stvaranja porodice, uzrokujući probleme, ne samo pacijentici, nego i njenoj porodici i društvu u cjelini. To znači da rak dojke već odavno nije samo medicinski, nego javno medicinski problem koji strašno puno košta ženu, njenu porodicu i društvo - navodi Drljević.

Razlozi nastanka bolesti su brojni, od produženja životne dobi populacije, čime je i ekspozicija nastanka karcinoma generalno produžena, preko životnih navika, načina prehrane i hrane koja je sumnjivog kvaliteta, seksualnih navika, uzimanja velike količine lijekova...

Drljević kaže kako se posljednjih godina drastično proširila lista patogenih noksi koji mogu izazvati rak dojke te da zdravstveni sistem FBiH, koji je prepisan iz bivše države, nije spreman za sve više oboljelih od malignih bolesti.

- Da bi zdravstveni sistem učinili boljim, i za pacijente i za radnike, moramo mijenjati odnose i prilagođavati se novim patologijama i njihovom broju. On ne može biti rigidan, moramo ga prilagođavati malignim i degenerativnim oboljenjima koje danas dominiraju u medicinskoj patologiji. Poseban problem je nabavka lijekova, tenderi koji se ruše unedogled, dok pacijenti ispaštaju. U FBiH oboljele žene mjesecima čekaju na lijek. Imam pacijentice koje i po pola godine čekaju terapiju. Zamislite šta to znači ako znamo da se maligna ćelija pet puta brže dijeli od dobroćudne. To je kratko i jasno - smrtna presuda. Udruženja pokušavaju napraviti pritisak na vladajuće strukture, ali jako teško to ide u državi u kojoj se sve sporo kreće.

Drljević kaže kako je od 1995. godine do sada svaka politička stranka na izborima obećavala reformu zdravstvenog sistema, ali je nikada niko nije proveo.

- Zdravstvo njih puno i ne interesuje, osim u vrijeme predizborne kampanje kada su puni obećanja. Zdravstvo je skupa stvar i svaka reforma može biti pogibeljna u političkom smislu za onoga ko je stupio u tu reformu. U Americi su svojevremeno padale vlade zbog zdravstvenih reformi - podsjeća Drljević.

Kaže da je u vrijeme pandemije COVID-19, kao tadašnji predsjednik Ljekarske komore FBiH, isticao da se "ne smiju zapostavljati maligne bolesti".

- Nažalost, nisu me poslušali. Nakon te dvije godine utrostručio se broj novootkrivenih karcinoma, ali ne samo to, suočili smo se sa zapuštenim slučajevima. Sjećam se, pitao sam ženu iz Maglaja: "Gospođo, što niste ranije došli", odgovorila je da je nisu pustili jer su u Kantonalnu bolnicu Zenica slali samo one koji su umirali od korone. Mi smo ovdje imali rat, pa smo u te četiri godine uspjeli, govorim za bolnicu u Zenici, rješavati i malignu patologiju. Svaki uspješan zdravstveni sistem u svijetu stalno se mijenja i prilagođava postojećoj situaciji, nažalost to se kod nas ne dešava i zato imamo ovakvo stanje - dodaje Drljević.

Prema njegovim riječima, zdravstveni stručnjaci do sada su u više navrata dokazali da postojeći bolnički sistem u cijeloj BiH nije dobar, da je njegovo finansiranje neodrživo, da se prave ogromni gubici, ali da niko od nadležnih vlasti nije upitao - kako riješiti problem.

- Stalno se vodi bitka u kojoj se političari trude da za što manje novca dobiju što bolji zdravstveni sistem, dok se zdravstveni profesionalci trude da dobiju što bolje standarde i što više para. U toj bici gube pacijenti jer se ništa ne dešava - kaže.

Ističe kako se na programima ranog otkrivanja raka dojke u FBiH čini jako malo te da je sramota da još ne postoji registar oboljelih od malignih bolesti.

- Svaki kanton ima sektor javnog zdravstva koji bi morao pokrenuti programe ranog otkrivanja bolesti, uvezati sve te programe i napraviti registre oboljelih od svih karcinoma. Kad se to uradi onda ćemo tačno znati koliko je oboljelih i nećemo iznositi proizvoljne brojke. Tek tada možemo napraviti strategiju jer ćemo imati relevantne podatke, zašto, primjera radi u Hajdarovićima kod Zavidovića ima puno žena sa rakom dojke, ili zašto u okolini Kaknja ljudi imaju problema sa kamencom u bubregu. Nažalost, naš sektor javnog zdravstva ne bavi se tim - navodi Drljević.

Strašna je, kaže, činjenica da FBiH uz Albaniju, koja je na tom polju nešto počela raditi, jedina nema programe ranog otkrivanja raka dojke.

- I entitet RS je ispred nas jer žene u prosvjeti obavezno jednom godišnje moraju na mamografski pregled o trošku škole. Davno se klasična medicina na Zapadu okrenula preventivnoj jer je jeftinija i ostvaruje veće uštede jer otkrivanjem malog karcinoma dojke spašavamo život ženi, a liječenje svodimo na minimum. No pitanje je koliko su naše politične strukture zainteresovane za zdravlje i živote svojih majki, supruga, kćeri. Prema ovome što gledamo, to ih ne zanima - zaključuje Drljević.