Period nakon Roland Garrosa 2022. godine bio je najgori trenutak u životu Damira Džumhura, priznao je bh. teniser u razgovoru za zvaničnu stranicu ATP-a.

- Sve je počelo nakon što sam izgubio kvalifikacionu prvu rundu od Fernanda Verdasca u Parizu. Imao sam jake bolove u stomaku i nakon kontakta s doktorom otišao sam u bolnicu. Dijagnosticirali su mi akutni pankreatitis i brzo su me premjestili na odjeljenje intenzivne njege, gdje sam ostao šest dana - prisjetio se Džumhur i nastavio:

- Dani su bili dugi, posebno na početku. Bolovi su me ubijali, nisam mogao spavati osim ako mi nisu davali jake lijekove protiv bolova. Noći su bile veoma duge i činilo se kao da vrijeme ne prolazi. Ljekari nikada nisu otkrili kako sam se razbolio. Nažalost, jednostavno se iznenada dogodilo. To je moguće, ali su šanse vrlo male za nekoga ko je zdrav i ne jede loše niti previše pije - nastavio je Saralija.

Priča da je svoj 30. rođendan proveo u bolnici, bez porodice i da mu je tenis bio posljednja stvar na pameti.

- Moj sin Luka rođen je prethodnog oktobra, a umjesto da uživam u životu s njim, bio sam u bolničkom krevetu u drugoj zemlji, ne znajući šta me čeka - prisjetio se Džumhur.

Sarajlija je  je tražio da ga prevezu u Beograd jer je pronašao veoma dobrog doktora o kojem je čuo mnogo pozitivnog, a i želio je biti bliže porodici. Ljekari u Parizu su bili protiv toga jer su rekli da nije u stanju da ide bilo gdje. Nije shvatao koliko je ozbiljno njegovo stanje.

- Ti ljekari su ljudi koji su mi spasili život  - ne mogu im dovoljno zahvaliti za to. Ali u tim teškim trenucima kroz glavu ti prolazi mnogo toga i postaneš očajan da budeš s onima koje voliš. Moj najjači osjećaj bio je potreba da budem kod kuće. Prevezli su me u Beograd, gdje sam proveo još dvije i po sedmice u bolnici. Ipak, uspio sam doživjeti jedan od najboljih trenutaka u životu - vidjeti svog sina ponovo. Dozvolili su mi posjete kada su me izveli iz intenzivne njege i dok je najsretniji trenutak u mom životu bilo rođenje Luke, drugi je bio upravo taj da sam ga vidio u bolnici - kaže najbolji bh. teniser.

- Bilo je to teško vrijeme, ali znati da živiš za nešto sasvim je drugačije. Djeca su posebna i daju ti energiju koju niko drugi ne može. Jedan od razloga zašto i dalje igram jeste to što imam nekoga za koga ću se boriti i o kome uvijek mislim, čak i kad nije sa mnom na turnirima. Uvijek ga nosim u glavi i to je, mislim, najbolja stvar koju čovjek može imati - dodao je Džumhur.

Nakon više od 20 dana provedenih u bolnici Džumhur je počeo oporavak. Za ljekare se poprilično brzo oporavio.

- Ali za mene je to bilo veoma sporo. Izgubio sam 11 kilograma i kada sam izašao, imao sam samo 55 kilograma.

- U tom trenutku nisam mislio na tenis i nisam znao hoću li se uopće vratiti. Teniseri su navikli da su fokusirani na svoje mečeve i rezultate, ali ja sam bio sretan što sam živ. Kada sam počeo da se osjećam bolje i vratio dio kilaže, pomislio sam da bi bilo lijepo ponovo početi trenirati i takmičiti se. To je jednostavno u meni - volim takmičenje i da dajem sve od sebe da pobijedim - ispričao je bh. teniser koji je do augusta te godine pao na 243. mjesto na ATP-listi, ali za njega je najvažnije bilo što je ponovo na terenu.

- To je započelo put koji ja gledam kao svoje godine povratka, radeći sve da se vratim tamo gdje sam već bio. Godine 2018. sam bio 23. na svijetu. Jednostavno povratak u Top 100 tada se činio nemogućim i nisam mogao ni zamisliti da ću se popeti opet blizu vrha sporta. Ali prije godinu dana vratio sam se u Top 100, a sada sam blizu Top 50, što je sjajno.

- Igram dobar tenis, osjećam se dobro u igri i veoma sam dobar fizički na terenu. Prije 20 godina, da je neko imao probleme koje sam ja imao sa 30, vjerovatno bi odmah prestao igrati tenis. Tada su igrači penzionisali već sa 31 ili 32 godine, čak i ako su bili zdravi.

Ali tenis se mnogo promijenio, sada zvijezde igraju i sa 38, 39, pa čak i 40 godina. Ludo je gledati šampione poput Novaka Đokovića, Gaela Monfilsa i Stana Wawrinke kako i dalje igraju na tako visokom nivou. To me motiviše kao 33-godišnjaka i daje mi nadu da i ja mogu nastaviti. Još se ne osjećam starim u teniskim godinama - nastavio je Džumhur.

Džumhur je drugi put ove sezone odmjerio snage s Carlosom Alcarazom.

-  Imam priliku da se drugi put ove godine susretnem sa Alcarazom u Cincinnatiju. Pokušat ću dati svoj maksimum i pronaći igru koja mi je pomogla da mu budem blizu prije nekoliko mjeseci. Vidjet ćemo šta će biti. Najvažnije je da sam uopće ovdje. Kada sam imao problema sa pankreasom, nisam mislio na tenis. Sada sam u poziciji da ponovo igram na najvećim turnirima protiv najboljih protivnika. Prije tri godine sam skoro umro. Sada radim ono što volim - rekao je Džumhur prije nedjeljnog meča.