Ono što je dosad bila nafta, u budućnosti će biti voda. A po svemu sudeći, ta je budućnost već stigla.

Mnoga područja na Zemlji pate od nestašice vode, pa je čovječanstvo u potrazi za novim izvorima.

Ovog su ljeta naučnici, koji su bušili dno ispod Atlantskog okeana kraj sjeverozapadne obale SAD-a, nabasali na veliki, misteriozni rezervoar slatke vode, što je otkriće koje bi moglo imati velike implikacije na čitav svijet.

Naime, takvi bi rezervoari mogli postojati i uz rubove drugih kontinenata, no prije nego na spremnik stavimo česmu, potrebno je odgovoriti na mnoga pitanja i riješiti mnoge tehničke probleme.

O postojanju slatke vode ispod Atlantskog okeana zna se već desetljećima, jer su u 60-im i 70-im godinama naučne ekspedicije, koje su tragale za naftom, znale slučajno nabasati na vodu.

No dosad se ti spremnici vode nisu mnogo istraživali.

Godine 2019. naučnici s Okeanografskog instituta Woods Hole i Univerziteta Columbia objavili su "iznenađujuće otkriće".

Koristeći elektromagnetske valove, mapirali su ogromno područje ispunjeno slatkom vodom koje se proteže uz obalu Massachusettsa, pa sve do New Jerseyja, a možda i dalje.

- Čini se da je to najveća takva formacija dosad pronađena u svijetu - kazali su tada naučnici u službenoj izjavi, piše news.climate.columbia. edu. 

Pitanja na koja bi sad trebalo odgovoriti su - kako je voda dospjela tamo, koliko je stara i puni li se rezervoar te najvažnije - mogu li ovakvi priobalni vodonosnici ljudima omogućiti svježu pitku vodu?

Međunarodni tim naučnika, koji je dio projekta Ekspedicija 501, odlučio je potražiti odgovore, a to znači bušenje direktno u vodonosnik.

U maju su isplovili iz Bridgeporta u Connecticutu, na brodu opremljenom platformom za bušenje.

Na moru su proveli tri mjeseca i ispitivali različite lokacije na dubini između 300 i 400 metara ispod morskog dna kako bi izvukli sediment i uzorke vode.

Otkrili su vodu s udjelom soli značajno manjim od morske vode i otprilike u nivou za koju američke i međunarodne agencije kažu da je sigurna za piće.

Uzorci vode sada se ispituju u laboratoriji kako bi se ustanovilo kakve vrste mikroba sadrži i je li sigurna za ljudsku upotrebu.

Druga misterija koju bi se trebalo razriješiti je koliko je ta voda stara.

- Mogla bi biti 200, ali i 20.000 godina stara - kaže voditelj ekspedicije Brandon Dugan, profesor geofizike u Rudarskoj školi u Coloradu.

Ako je voda "mlađa", znači da se rezervoar nadopunjuje, a ako je "stara", značilo bi da je izvor ograničen i da se rezervoar ne puni novom vodom.

- Odgovor na pitanje o starosti vode mogli bismo imati za otprilike šest mjeseci - kaže Dugan.

Naučnici bi također nizom testova trebali utvrditi porijeklo te vode, odnosno dolazi li od otapanja ledenjaka ili od kiše.

- Mislimo da je ta slatka voda tamo dospjela prije više hiljada godina, kad je nivo mora bio mnogo niži - dodaje Holly Michael, profesorica nauke o Zemlji i civilnog i okolišnog inženjerstva na Univerzitetu Delaware, koja je također učestvovala u ekspediciji.

- Ako doznamo porijeklo vode, otkrit ćemo kako su se ti sistemi razvijali tokom vremena - kaže Dugan.

Naučnici tada to znanje mogu primijeniti na druga područja gdje također postoje dokazi o postojanju vodonosnika uz obalu, poput Indonezije, Australije i Južne Afrike.

Također, to će im pomoći da odtkriju kako se ti podvodni izvori slatke vode mijenjaju kako globalni nivo mora raste, odnosno smanjuju li se ili se povećavaju.

Ta informacija važna je kako bismo znali kako tu vodu koristiti u budućnosti.

- Vodonosnici, čije je postojanje potvrdila ekspedicija, čine se izuzetno velikim - kazao je profesor iz Škole geonauke Jackson na Univerzitetu Texas u Austinu, koji nije bio uključen u projekt.

- Taj bi rezervoar mogao sadržavati toliko vode da opskrbljuje velegrad veličine New Yorka idućih stotinu godina - kazao je CNN-u i time pružio nadu da bi se time u budućnosti mogle okončati nestašice u priobalnim krajevima.