Sarajevo je ovih dana ugostilo internet streamera IShow Speeda koji, osim što nije znao ni u koju je državu došao, svojim ponašanjem i ograničenim vokabularom izazvao je lavinu oduševljenja, uglavnom djece. On jeste poznat i popularan, i to nije sporno - nije zabrinjavajući ni njegov dolazak, već činjenica da su ga na sarajevskim ulicama pratile stotine djece, snimale, oponašale i gledale s neskrivenim divljenjem zato što je on "neko bitan" njima i jako bogat. A zašto je to tako?

Umjesto da im uzori budu znanje, trud ili kreativnost, sve češće ih, prema riječima struke, fasciniraju sadržaji bez ikakve dubine - dok škola, knjige i istinske vrijednosti padaju u drugi plan. Ovaj fenomen nije izolovan slučaj, već simptom dubljeg problema u društvu. Da li smo, kao zajednica, dosegli dno u vrijedonosnom smislu i gdje smo pogriješili - pitali smo stručnjake iz oblasti psihologije i sociologije.

Psiholog Marko Romić za Faktor kaže da problem ne leži u djeci, nego u načinu na koji ih kao društvo odgajamo i usmjeravamo.

- Djeci, pogotovo mladima, uvijek su bila potrebna uzbuđenja i to nije ništa novo. Pitanje je, međutim, kakva uzbuđenja im danas nudimo i kako im pomažemo da ih pronađu. Mi stariji često volimo romantizirati svoje djetinjstvo - igranje gume, skrivača, školice - i sa sjetom se prisjećamo tog vremena. Današnja djeca, međutim, odrastaju u potpuno drugačijem okruženju. Starije generacije nisu imale sve te moderne tehnologije, tako da mislim da ne bi bilo puno drugačije da im je sve to bilo dostupno - kaže Romić.

Dalje navodi da je savremeni svijet doista postao globalno selo, ne samo kao floskula, već kao stvarnost koja se živi svakodnevno.

- Naša djeca, bez obzira na to žive li u malim selima ili većim gradovima, u istom trenutku znaju šta se događa u New Yorku, Vancouveru ili Parizu. Masovno i tečno govore engleski jezik, što jeste pozitivan aspekt globalizacije. No problem je što im je centar pažnje danas često usmjeren ka osobama koje ne nude ništa korisno, već samo površnu zabavu - upozorava on.

Romić smatra da fascinacija djece osobama s interneta koje se krevelje pred kamerom i prate ih milioni, otkriva dublji društveni poremećaj.

- Djeca nisu opčinjena sadržajem koji gledaju, već statusom koji ti ljudi imaju. Oni su, kako bi djeca rekla, "face" i to samo zato što ih prati puno ljudi. Nije previše bitno kako se dođe do poznatosti ili slave, bitno je da se dođe. Pa neki dođu na takve načine, a našu djecu sve to jako fascinira. Danas više nije važno šta neko zna ili stvara, već koliko je vidljiv. To je poruka koju im šalje društvo - ističe Romić.

On upozorava da smo djecu previše prepustili samima sebi - ulici, vršnjacima i digitalnim sadržajima - a premalo im nudimo zdravih alternativa.

- Djeca u tzv. normalnim sredinama vjerovatno nikada nisu ni čula za osobu koja je nedavno došla u Sarajevo. Oni vrijeme provode u prirodi, na igralištima, žive stvaran život. Naša djeca, s druge strane, često su gotovo hipnotizirana besmislenim sadržajem koji gledaju satima - tvrdi on.

Slično mišljenje dijeli i sociolog Emir Begović koji kaže da se djeca ne mogu okriviti za uzore koje prate - jer su ih odrasli ostavili bez alternativa.

- U savremenom društvu djeca kao uzore sve više vide one koji viču, psuju i vrijeđaju pred kamerom jer upravo na taj način dolaze do novca i slave. Tako postaju autoriteti, dok u sjeni ostaju naučnici, profesori, doktori i svi oni koji vrijedno rade - ističe Begović.

Roditelji, prema njegovim riječima, često su emocionalno odsutni, premoreni i zatrpani obavezama, zbog čega djeca emocionalnu prazninu popunjavaju putem interneta.

- YouTuberi i ostali postaju njihovi svakodnevni pratitelji, zabavljači i gotovo virtuelni "roditelji". Ne poznaju ih lično, ali se osjećaju povezano - jer im se oni obraćaju, pozdravljaju ih, zovu nadimcima i djeca osjete da ih neko "vidi". U tome se krije suština problema - pojašnjava Begović.

Upravo dolazak streamera IShow Speeda govori tome u prilog. 

- Trčali su za njim, povređivali se, oštetili inventar objekata, sve zbog želje da dobiju fotografiju s nekim ko je "slavan". On je prethodnih dana pravio turneju po cijelom Balkanu, ali ni u jednom gradu u kojem je bio nisu se dešavale takve scene. Nažalost, gotovo u isto vrijeme s njegovim "showom", samo nekoliko stotina metara dalje, ispraćena je kolona tabuta žrtava genocida u Srebrenici. Tamo su bili samo stariji. Djece nigdje - naglašava on.

Događaj ispraćanja tabuta je, kaže, trebao biti važan trenutak za sve nas, pogotovo zbog opomene generacijama koje dolaze, ali on je, nažalost, ostao gotovo zaboravljen u moru buke i krikova mladih dok su trčali po glavnoj saobraćajnici ugrožavajući svoj život zbog YouTubera.

- Sam Speed nije uzrok toga, on je samo posljedica zakazivanja društva, upravo ovog društva koje "osuđuje" omladinu. Posljedica je roditelja koji zanemaruju svoju djecu, posljedica je veoma lošeg školskog sistema, nestručnog nastavnog kadra i jedne velike krize. Ta kriza se ogleda putem onoga o čemu sam upravo govorio: emocionalne, obrazovne i društvene zapuštenosti naše djece - ističe sociolog.

Dodaje kako to najbolje oslikava stanje društva i da smo zakazali kao zajednica. Školski sistem je slab, roditelji nemoćni, društvene vrijednosti zamućene.

- Dokle god se ne napravi okruženje u kojem se djeci ne ukaže na prave uzore (kojih je danas zaista mnogo, ali ne mogu da dođu do izražaja zbog prethodno spomenutih), imat ćemo ovakvu situaciju. Moramo učiti djecu da je znanje veoma važno, uz njega i empatija, a onda ukazati i na sve druge pozitivne faktore u našem društvu. Dok se to ne postigne, djeca će birati samo ono što im je najglasanije i najdostupnije. Jedna od tih osoba jeste upravo Speed. Opet ponavljam, to nije greška djece, nego naš poraz - zaključuje Begović.