Kada je prije nekoliko godina, od fine gradske raje proglašeni doajen bh. novinarstva izjavio da "SDA mora otići, makar bilo gore", ta rečenica tada nije bila neutralna opservacija političke stvarnosti.

Dolazila je od čovjeka koji je godinama među najglasnijim kritičarima SDA i otvorenim zagovornicima političkog projekta koji će kasnije dobiti ime – Trojka. U tom trenutku ta je rečenica služila kao svojevrsno opravdanje za političku promjenu.

Poruka je bila jasna. Promjena vlasti je nužna, pa makar kratkoročno donijela i pogoršanje.

Godinama kasnije, međutim, ta rečenica zvuči drugačije.

SDA je zaista otišla iz vlasti na ključnim nivoima, ali stanje u mnogim segmentima danas izgleda gore nego ranije. Za takvo stanje najveći dio odgovornosti snosi sarajevska Trojka, koju je predsjednik sada opozicione SDA Bakir Izetbegović nazvao "višedimenzionalnom katastrofom".

Procesima u Kantonu Sarajevo upravljaju gotovo čitavu deceniju, ali u javnosti i dalje često nastupaju kao da su duboko u opoziciji i kao da nemaju nikakvu odgovornost za stanje u institucijama.

I dalje se ponavlja ista politička mantra. Za sve je kriva prethodna, "tridesetogodišnja vlast".

Međutim, vrijeme prolazi, a politički krediti se troše. Nakon godina upravljanja institucijama, teško je i dalje uvjeravati javnost da su svi problemi isključivo naslijeđeni.

Jedan od projekata kojim se vlast često pohvali jeste rekonstrukcija tramvajske pruge i obnova voznog parka u javnom prijevozu Sarajevu. Riječ je nesumnjivo o važnom i potrebnom projektu koji građani svakodnevno koriste. Ali upravo taj projekat otvara i niz pitanja.

Trojka se na političkoj sceni predstavljala kao politička avangarda koja će uvesti principe procedura, transparentnosti i javne odgovornosti. U praksi, međutim, javnost se suočava s činjenicom da su ključni ugovori u vezi s rekonstrukcijom pruge nedostupni i skriveni od šireg uvida.

Umjesto obećane transparentnosti, građani dobivaju zatvoren sistem odlučivanja.

Problemi su vidljivi i u širem javnom sektoru. Kao što su mnoga kantonalna preduzeća u teškom stanju, slično se može reći i za pojedine institucije na federalnom nivou. Slučajevi poput Međunarodnog aerodroma Sarajevo, Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, ali i drugih javnih sistema, ukazuju na ozbiljne slabosti u upravljanju i stabilnosti javnih institucija.

Umjesto jačanja sistema i reformi koje su bile najavljivane, mnogi smatraju da je došlo do dodatnog slabljenja javnog sektora.

Ekonomija je još jedno polje gdje se često govori o rezultatima, ali brojke djeluju prilično skromno. Prema podacima Porezne uprave Federacije BiH, u Federaciji BiH trenutno je zaposleno 542.080 osoba.

Na dan 31. maja 2023. godine, kada je počeo mandat ove Vlade FBiH, bilo je zaposleno 541.084 radnika.

Kada se podvuče crta, to znači da je u periodu mandata ove vlade otvoreno svega 996 novih radnih mjesta.

Da li je to posljedica nerada vlasti, pogrješne politike ili šire evropske ekonomske krize, svako može zaključiti sam. Međutim, činjenice ostaju iste.

Za razliku od ove vlade, prethodna federalna vlada na čelu s premijerom Fadilom Novalićem bilježila je znatno vidljiviji rast u ekonomskim pokazateljima i zapošljavanju. Pri tome je i ta vlada djelovala u izuzetno nepovoljnim globalnim okolnostima, pandemiji koronavirusa i ekonomskim posljedicama rata u Ukrajini.

Aktuelna vlast u Federaciji BiH posezala je i za ekonomskim mjerama koje su izazvale oštre polemike u stručnoj javnosti. Jedna od njih je i neradna nedjelja, koju su brojni ekonomski analitičari ocijenili rizičnom mjerom za ekonomiju kakva je u Federaciji BiH, ekonomiju koja se i dalje nalazi u fazi razvoja.

Promjene vlasti dogodile su se i na državnom nivou. SDA je otišla, a na scenu su stupili novi politički pregovarači koji su najavljivali drugačiji pristup i predanost u zaštiti interesa Bosne i Hercegovine. Međutim, u svojoj predanosti, predali su bitne poluge političkoj osovini Dodik – Čović.

Istovremeno, u javnosti se pojavljuju analize koje ukazuju na sve težu mogućnost zapošljavanja Bošnjaka u državnim institucijama. Bošnjaka ima, ali ironično kazano u tragovima, kao glutena.

Kada se sve sabere, od ekonomskih pokazatelja, preko stanja u javnim institucijama, do političkih odnosa na državnom nivou, postaje jasno zašto se sve češće vraća ona rečenica s početka priče.

Na kraju, ostaje samo ta rečenica: "SDA mora otići, makar bilo gore".

SDA je otišla. A ono "makar bilo gore" pokazalo se kao najtačniji dio te rečenice.