Popularni gastro magazin u svijetu Taste Atlas pobrojao je top 12 jela koja bi svako trebao probati ako ga put nanese u Bosnu i Hercegovinu.

Pa krenimo redom:

Ova vrsta ćevapa proizvodi se u gradu Travniku. Ćevapi se pripremaju od kombinacije govedine, teletine i janjetine, uz dodatak soli, bibera i malo sode bikarbone. Prilikom pečenja na roštilju, meso se često premazuje bistrim temeljcem koji se priprema od goveđih kostiju i ovčetine.

Hljeb, lokalno nazvan pitica, umače se u temeljac, a zatim se kratko peče na roštilju. Nakon pečenja, ćevapi se stavljaju u piticu i posipaju nasjeckanim lukom. Preporučuje se poslužiti ovu vrstu ćevapa s jogurtom kao prilogom.

Po uzoru na švicarsku i francusku tradiciju proizvodnje sira, livanjski sir prvi je put proizveden 1886. godine, a u početku se pravio samo od ovčijeg mlijeka. Kasnije se proizvodnja promijenila i dok mnoge industrijski proizvedene vrste danas koriste samo kravlje mlijeko, postoji nekoliko lokalnih porodičnih poduzeća koja koriste kombinaciju ovčijeg i kravljeg mlijeka.

Ovaj tvrdi sir obično dozrijeva od 60 do 80 dana, a po mogućnosti i više. Zbog svojih jakih okusa i ugodnih, orašastih aroma, sir je najbolje jesti kao predjelo.

Jabukovača je tradicionalna bosanska pita od jabuka porijeklom iz Sarajeva. Pravi se baš kao baklava, s dodatkom nasjeckanih jabuka. Tanko tijesto se premazuje kombinacijom nasjeckanih jabuka, šećera, vanilin šećera, oraha i limunovog soka.

Zatim se razvalja i slaže u pleh za pečenje. Kada se poslužuje, jabukovača se obično reže na kriške i prelijeva šerbetom - kombinacijom šećera, meda i limunovog soka.

Pura s lučinicom (stari hercegovački umak) je tradicionalno hercegovačko jelo koje se priprema od kukuruznog brašna samljevenog u vodenici. Nakon što se pomiješa s vodom i skuha, prelijeva se kombinacijom domaćeg kiselog mlijeka, maslaca i bijelog luka. Lagano, a opet ukusno, ovo jelo može se konzumirati tokom cijelog dana, bilo za doručak, ručak ili večeru.

Poznat kao travnički i vlašićki, ovaj tradicionalni bosanski sir priprema se od sirovog ovčijeg mlijeka i prirodnog telećeg sirila. Nakon cijeđenja, sir se reže na blokove koji se sole i stavljaju u drvene kace, gdje se ostavljaju da dozrijevaju u salamuri.

Sir se sezonski proizvodi na planini Vlašić od autohtone pasmine pramenke. Karakterizira ga bijela boja, čvrsta, ali meka tekstura i male rupice koje se pojavljuju na presjeku. Zbog blago slanog okusa, čest je prilog raznim glavnim jelima.

Tagarica je tradicionalno mesno varivo ili složenac koji se sporo kuha u glinenoj ili metalnoj posudi koja se naziva tagar. Jelo obično uključuje govedinu ili teletinu, krompir i razno povrće poput luka, mrkve, paradajza i paprike, začinjeno bijelim lukom, soli, biberom i drugim začinima.

Prvo se kuha na ringli, a zatim peče u rerni. Glinena posuda, koja se mora namočiti u vodi prije pečenja, pomaže u stvaranju sporog, ravnomjernog procesa kuhanja i ispušta vodu dok se kuha, omogućujući da se okusi stapaju, a istovremeno osigurava da meso postane mekano, povrće upije bogatu supu, a jelo dobije jedinstven okus.

Sarajevska čorba je tradicionalna bosanska supa porijeklom iz Sarajeva. Obično se priprema od kombinacije teletine, maslaca, bamije, vrhnja, mrkve, peršuna, luka, brašna, žumanjaka, limuna, soli i bibera. Meso se nareže na kockice i dinsta na maslacu sa sjeckanim povrćem.

Brašno se dodaje u tavu, a smjesa se stavlja u lonac i prelije vodom. U lonac se dodaju bamija, so i biber te se supa kratko kuha na laganoj vatri. Pred kraj kuhanja, smjesa žumanjaka i vrhnja se umiješa u supu, a zatim se skloni s vatre.

Kiseljačka pogača je vrsta kvasnog hljeba koji potječe iz Kiseljaka, gradića poznatog po gaziranoj prirodnoj mineralnoj vodi. Pogača se pravi od brašna, ohlađene gazirane vode, soli i kvasca. Nakon miješanja, tijesto se razvalja u diskove veličine dlana koji se zatim peku u pećima na drva na visokim temperaturama.

Svaka pogača se prereže na pola i premaže obilnom količinom kajmaka - kremastog namaza od zgrušanog vrhnja.

Budući da je jelo postalo važan dio lokalne kulture, postoji inicijativa za njegovu zaštitu i upis na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.

Visočka pečenica je sušeni goveđi proizvod koji se već nekoliko desetljeća proizvodi u gradu Visokom. Mesni proizvod izrađen je od visokokvalitetnih dijelova govedine koji su začinjeni solju, hladno dimljeni i sušeni.

Dijelovi govedine koji se koriste za ovaj proizvod uključuju but, leđa s lumbalnim dijelom, bok i plećku. Visočka pečenica tradicionalno se poslužuje tanko narezana, a obično se slaže s lokalnim sirom i svježe pečenim hljebom.

Ovo tradicionalno hercegovačko jelo priprema se od ukusnih, masnih uštipaka prelivenih domaćim kiselim mlijekom pomiješanim s maslacem i češnjakom. Uštipci se rade prema starom hercegovačkom receptu koristeći brašno, jaja, mlijeko i sol.

Ovo tradicionalno hercegovačko jelo priprema se od ukusnih, masnih uštipaka prelivenih domaćim kiselim mlijekom pomiješanim s maslacem i bijelim lukom. Uštipci se prave prema starom hercegovačkom receptu koristeći brašno, jaja, mlijeko i so.

Ovo jelo ključni je dio hercegovačke kuhinje, one koja je odgajala mnoge generacije, i simbol je tradicije predaka. Danas je to vrhunska delicija diljem Hercegovine.

Smokvara je tradicionalni desert iz Hercegovine. Priprema se od tamnosmeđeg tijesta koje se sastoji od smokvinog pekmeza - gustog proizvoda sličnog sirupu - pšeničnog i kukuruznog brašna, šećera, ulja i vode. Tijesto se oblikuje u plosnate diskove koji se zatim peku prije nego što se preliju šerbetom koji kombinira pekmez, šećer i vodu.

Zbog svoje slatkoće, smokvara, čije ime potječe od lokalnog izraza za smokve, najbolje se slaže s jakom bosanskom kafom.

Gradačačka kutija je tradicionalno jelo porijeklom iz Gradačca. Jelo je jedinstveno jer se tradicionalno priprema u kutiji za cipele. Sastoji se od nasjeckane teletine ili janjetine, luka, peršuna, celera, mrkve, ulja, soli, crnog bibera i bijelog luka.

Smjesa ovih sastojaka stavlja se na papir za pečenje, zamotava i prenosi u nauljenu kutiju za cipele. Kutija se omota aluminijskom folijom i jelo se peče u rerni. Nakon što je gotovo, kutija za cipele se prereže i jelo se poslužuje dok je još vruće.

Prema mještanima, ovo jelo se poslužuje isključivo vrlo važnim gostima i posjetiteljima.